Nijaz SALKIĆ
Ako krenete nekim gradskim i prigradskim mahalama, pomislite da se nalazite u zemlji snova, zemlji meda i mlijeka a ne u Bosni i Hercegovini. Prolazite pored kuća, zgrada i ograda iz 1001. noći, bašta, bazena, dvorišta sa više garaža, krovovima koje možete naći samo u najbogatijim zemljama zapada. Potom naiđete na uspavano selo sa kućercima starobosanskim na četiri vode i pendžerićima sa zarovima i dimnjakom iz kojeg se dim uspravio i lagahno klizi put neba. To je ona druga uspavana, siromašna, durećiva, šutljiva, prkosna, sirotinjska, usamljena, izolovana, nezaposlena i Bosna koja pod teretom i teškoćom stenje. Sit se gladnom ne vjeruje, ponovo je aktuelna ta naša stara poslovica. Ko ima, misli da je svako bogat. Ima naroda u našoj domaji što haman gladuje. Da nije još merhametli i džometli insana bilo bi svašta.Nana Muradija
U Srebreniku smo onomad sreli nanu Muradiju Duraković iz Šikulja. Upade nam u oči njena jednostavnost, zadovoljstvo nad svojom sudbinom i njen sa stotinu bora izbrazdani tužni pogled. Posebno me dojmio njen tespih u ruci i namjera da i nama prouči hajir dovu. Poželje nam puno hajra i zamoli Uzvišenog da kud god išli sretno stigli, i svom domu hajrom došli. Još nana kazuje da ide redovno na poligon u Srebreniku gdje vozački ispit polažu kandidati gdje im nana uči hajir dovu. Jedni joj zahvale, drugi prešute a treći joj dadu koji dinar sadake. Nana je jedinstveni primjer bosanskog bitisanja i kočopernosti insana bosanskog.
Ni komentarjev:
Objavite komentar