Nijaz SALKIĆ
Taman kad su kobajagi svjetski »prvaci« izrazili zabrinutost zbog zagrijavanja zemljine atmosfere i probijanja ozonskog omotača, snijeg je prekrio polja i planine. Onima koji nikako neće da smanje velike emisije štetnih gasova, snijeg je zadao najveće glavobolje.
Puno je smrtnih žrtava po Evropi od studeni i saobraćajnog kolapsa. Havala Allahu da ljudi nemaju vremenskih komandi, ko zna šta bi bilo. Ovako, snijeg je ponovno zapadao, usporio je napredovanje i širenje one kobajagi krmeće gripe. Sijeli se kao nekada po kućama, stanovima našim u matici i po dijaspori.
Negdje se još nađu vrući krompiri koji se vade iz rerni dok vatra veselo pucketa u furuni. Jedino nema one nekadašnje idilične seoske atmosfere, kada se sjedilo u toploj i pregrijanoj sobi. U jednoj sobi se sabjeralo i sjedilo. Stariji su pričali a mladi gledili u njih, slušali i upijali svaku njihovu besjedu. Djedo ili nena su pleli vunene čarape, snašice su bile zabavljene oko šporeta, pripremaljući pitu razljevušu, kokice i kahvu rzgovorušu i sijelušu. Sve je mirisalo duhanom, kahvom, čalmašima, kokicama, buljama i prijatnom eglenom do duboko u noć. Častilo se onim što se imalo: maslenicom kiselim kupusom, vrućim krompirama, sirom iz čabra, suhim šljivama, orasima i jabukovim pekmezom.
Danas se isto tako sijeli. Iznosi se ono što je Dragi Bog dao. Mnogo se kuka a svega se ima. Ko voli izaći, on i izlazi, obilazi, zijareti, posjećuje i prima goste. Priča se ono šta ko zna. Lijepa besjeda je lijek za umorne duše. I ova zima može biti lijepa ako se pravilno osmisli u lijepom društvu i okruženju.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar