Nijaz SALKIĆ
Ramazan
je pred vratima. Vrijeme je za akciju. Treba mnogo štošta uraditi dok ramazan
nije čatiso. Treba očistiti tavan, pa redom sobe; musafirsku, dnevnu, spavaću,
primaću, kuhinju, sve hodnike, merdevine do njih, opahati čekmedže, oprati
store i zavjese na čardaku, ponjave, staze, očistiti avliju, ahar i ljetnju
kuhinju. Bezbeli i sa cvijećem promuhabetiti i obradovati ga čupanjem korova i darivanjem
taze humusli zemlje.
Pred ramazan
valja svoja vrata na baglamama podmazati i širom ih otškrinuti za svu svoju bližu
i daljnju rodbinu, komšije i prijatelje. Neka zamiriše mahalom tvoja kahva, tvoja
halva, tvoja ružica i havlapita predramazanska. Valja seko i brato zijaretiti
(obići) svoje najmilije od rodbine, komšija i prijatelja ako ih još živih
imamo. Ako ih na ovom svijetu i ne nađemo, obiđimo ih makar na mezarju.
Istina je
živa da se mnogi žale da ih rodbina ne voli, zaobilazi i ne posjećuje. Ima i
toga bezbeli, no upitajmo se prije detaljne analize, kakve smo mi kao osobe i
insani. Jesmo li mi svoja vrata zakatančili za tu svoju rodbinu što nas ne
obilazi. Ako nakon analize i dođemo do zaključka da greška nije do nas, ipak
obiđimo one koji nas ne (za)obilaze, valjaće nam belćim nekada!
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar