Nijaz SALKIĆ
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Zahvala pripada Allahu dž.š. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda, s.a.v.s., na njegovu časnu porodicu, ashabe, i svakog onog koji bude slijedio uputu do Sudnjega dana. (Amin)
Danas je petak, 25. septembar 2009. ili 06. ševval, 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
Sura GRAD (EL-BELED) je rana mekkanska sura i 90-ta je po redu zapisana u Mushafu. Ona obrađuje mističnu vezu Posanika, a.s., sa gradom Mekkom. On je rođen u gradu koji odvajkada važio kao svet. On je odrastao u tom gradu i tamo se mogao slobodno kretati, jer je pripadao uglednoj porodici u čijim je rukama bilo nadgledanje svetih mjesta. S druge strane, on je bio siroče, a siročadi je u ono vrijeme posebno teško. On se okrenuo božanskim stvarima, rasrdio se na idolopoklonstvo koje je vladalo i griješnost, a stanovnici njegovog rodnog grada zbog toga su ga progonili i konačno protjerali…. (Jusuf Ali)
Ova sura počinje jednom moćnom zakletvom koja je odgovor لَا أُقْسِمُ بِهَٰذَا الْبَلَدِ "Kunem se gradom ovim", tj. gradom Mekom. وَأَنْتَ حِلٌّ بِهَٰذَا الْبَلَدِ "...a tebi će biti dopušteno sve u gradu ovom", tj. pošto u njoj živiš neobučen u ihrame, tebi se u njoj dozvoljava borba. Allah je Svome Poslaniku, s.a.v.s., jedan dio dana učinio Meku dopuštenom, o čemu govori hadis o čijoj su vjerodostojnosti svi saglasni i u kome stoji: /629/ "Ovaj grad Allah je učinio svetim od onoga dana otkako je stvorio nebesa i Zemlju i takav će ostati sve do Sudnjeg dana. U njemu je zabranjeno sjeći drveće, čupati travu osim što je meni učinjeno dozvoljenim jedan dio dana. Danas je povraćena njena svetost kao što je bila juče. Neka prisutni ovo prenese odsutnom.«
وَوَالِدٍ وَمَا وَلَدَ "I roditeljem i onim koga je rodio", tj. roditeljem i djetetom. Roditelj je Adem, a onaj koga je rodio, dijete je njegovo. Ovako smatra Mudžahid i njegovi istomišljenici. Ovakvo mišljenje ima čvrstu osnovu, jer se Uzvišeni, prvo kune Mekom, tj. gradom, a onda njenim stanovnicima, tj. Ademom, ocem ljudskog roda i njegovim djetetom.
لَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنْسَانَ فِي كَبَدٍ "Mi čovjeka stvaramo da se trudi", tj. da se hvata u koštac sa teškoćama. Po drugom shvatanju znači "uspravnim", jer riječ ”kebed” znači uspravnost, tako da ove riječi znače: Mi smo čovjeka stvorili tako da hodi uspravno.
أَيَحْسَبُ أَنْ لَنْ يَقْدِرَ عَلَيْهِ أَحَدٌ "Misli li on da mu niko ništa ne može?", tj. da ga niko neće pitati za njegov imetak kako ga je zaradio i gdje ga je utrošio. Ljudi se često nerazumno ponašaju, sami od sebe ponekad kriju novac, škrtare često da potroše i za ono najosnovnije za sebe i svoju porodicu i govore, ovo je moje, ovo sam ja stekao i ne dam nikom.
يَقُولُ أَهْلَكْتُ مَالًا لُبَدًا "'Utrošio sam blago nebrojeno!' - reći će", tj. mnogo imetka. Insan se voli mnogo hvaliti, dičiti, ponositi, uzdizati, prkositi, nadmetati i gizdati pa je često puta teško slušati pojedince kako se hvališu i ponose.
أَيَحْسَبُ أَنْ لَمْ يَرَهُ أَحَدٌ "Zar misli da ga niko vidio nije?", tj. zar on misli da ga Allah, dž.š., ne vidi? I zar misli da je čovjek samo sebi odgovoran i često se osjeća neodvisnim uz osjećaj da sam raspolaže svojim dobrima bez odgovornosti za ta dobra.
أَلَمْ نَجْعَلْ لَهُ عَيْنَيْنِ "Zar mu nismo dali oka dva", tj. da njima gleda " da prati, da uspoređuje, da kasnije analizira viđeno i an osnovu viđenog donosi zaključke.
وَلِسَانًا ...i jezik", tj. da njime govori i izražava ono što u sebi misli. Znači, da jezikom zajedno sa usnama govorimo i izražavamo korisni govor.
وَشَفَتَيْنِ "...i usne dvije" kojima se služi u govoru, jelu i koje upotpunjuju fizičku ljepotu njegovih usta i lica. Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaže: /631/ "Allah Uzvišeni kaže: 'Čovječe, dao sam ti mnogobrojne blagodati. Ti ih sve ne možeš ni nabrojati ni na njima zahvaliti. Između ostalog sam ti dao dva oka da njima gledaš. Dao sam ti dva kapka na njima, pa gledaj očima ono što sam ti dozvolio, a ako šta vidiš šta sam ti zabranio, zatvori ih kapcima. Dao sam ti jezik i usnu šupljinu kao njegov zatvaraš. Zato jezikom govori ono što sam ti dozvolio. Ako naiđeš na nešto što sam ti zabranio zatvori njome jezik. Dao sam ti spolni organ i pokrivač da ga pokrivaš. Koristi svoj spolni organ samo za ono što sam ti dozvolio, a ako naiđeš na nešto što sam ti zabranio, pokrij ga! Čovječe, ti nećeš moći podnijeti Moju srdžbu i izdržati Moju kaznu!'"
وَهَدَيْنَاهُ النَّجْدَيْنِ "...i na dobro i na zlo mu ukazali?”, tj. put dobra i put zla. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže:
"Mi mu na pravi put ukazujemo, a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti." (76:3) To znači, da nijedan čovjek neće imati izgovor na Sudnjem danu da nije znao za Allahove naredbe i Njegove zabrane. Pravi put je pokazan i trasiran.
فَلَا اقْتَحَمَ الْعَقَبَةَ ”Pa zašto on nije savladao teškoće?", tj. zašto nije išao putem spasa i dobra? Katade kaže da riječ: znači: opasnost i teškoću i dodaje: "Savladajte je pokoravajući se Allahu!" to znači da čovjek neće naći pravi i spasonosni put bez pokornosti Uzvišenom Allahu,
a zatim citira riječi Uzvišenog: وَمَا أَدْرَاكَ مَا الْعَقَبَةُ "A šta ti misliš: šta je to teškoća?" Govoreći kako se teškoća savladava, Uzvišeni kaže فَكُّ رَقَبَةٍ "...roba ropstva osloboditi ili nahraniti..." Ibn-Zejd u pogledu riječi Uzvišenog: "Pa, zašto on nije savladao teškoću?" kaže da one znače: zašto on nije išao putem spasa i dobra? objašnjavajući šta je put spasa i dobra Uzvišeni kaže:
"A šta ti misliš: šta je to prepreka? - roba ropstva osloboditi." Imam Ahmed od Ebu-Hurejrea prenosi da je rekao: "Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /632/ 'Ko oslobodi roba muslimana, Allah će za svaki oslobođeni njegov dio osloboditi njemu dio iz Vatre; za ruku ruku, za nogu nogu i za spolni organ spolni organ.'" Ali ibn el-Husein je upitao: "Seide, jesi li to ti čuo od Ebu - Hurejre?" Kad je Seid odgovorio da jeste, Ali ibn el-Husein je jednom od svojih najboljih sluga rekao: "Pozovi mi Mitrefa!" Kad je ovaj došao i javio mu se, rekao mu je: "Slobodan si. Možeš ići. Oslobađam te radi Allahova zadovoljstva." Ovo predanje, preko Seid ibn Merdžana i dalje, navode Buhari, Muslim, Tirmizi i Nesai. U predanju koje navodi Muslim kaže se da je za slugu koga je oslobodio Ali ibn el-Husein, Zejnul-Abidin bio platio deset hiljada dirhema.
أَوْ إِطْعَامٌ فِي يَوْمٍ ذِي مَسْغَبَةٍ "...ili, u vrijeme gladi, nahraniti." Ibn-Abbas kaže da znači - glad. Hrana onih koji je trebaju prema tumačenju Jusufa Alija, je u doslovnom i prenesenom zančenju, ali ovo posebno u vremenu gdje, u doslovnom i u prenesenom značenju, vlada oskudica, gdje se izvori fizičke i duhovne hrane na izmaku.
يَتِيمًا "...ili siroče", tj. i istovremeno nahrani siroče ذَا مَقْرَبَةٍ "...bliska roda", tj. bliskog po rodbinskoj vezi, kako stoji u hadisu koga preko Selman ibn Amira navodi Ahmed da je rekao: Čuo sam Božijeg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: /633/ "Sadaka prema siromahu je sadaka, a prema siromahu bliskom rođaku i sadaka i čuvanje rodbinske veze."
أَوْ مِسْكِينًا ذَا مَتْرَبَةٍ "...ili ubogoga nevoljnika", tj. siromaha, od gladi palog na zemlju, koji nema ni kuće ni skrovišta niti koga svoga da se o njemu brine. Pomoć onome koji je treba iz pravog saosjećanja, budući da se od njega ne može očekivati nikakva zahvala ili nagrada.
ثُمَّ كَانَ مِنَ الَّذِينَ آمَنُوا وَتَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ وَتَوَاصَوْا بِالْمَرْحَمَةِ "...a usto da je jedan od onih koji vjeruju", tj. ukoliko je onaj koji udjeljuje i pomaže, pored ovih lijepih osobina, još i punim srcem vjernik i to sve radi, očekujući nagradu od Allaha, dž.š., kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže:
"Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je..." (16:97)
أُولَٰئِكَ أَصْحَابُ الْمَيْمَنَةِ "...koji jedni drugima strpljivost i izdržljivost preporučuju i koji jedni drugima milosrđe preporučuju"; tj. koji vjeruju i uz to rade dobra djela i jedni drugima preporučuju, da prema ljudima, iako ih uznemiravaju, budu strpljivi samilosni, kao što stoji u hadisu: "Prema samilosnima je Allah milostiv. Smilujte se prema onima što su na Zemlji, pa će prema vama biti samilostan Onaj Koji je na nebu!"
أُولَٰئِكَ أَصْحَابُ الْمَيْمَنَةِ "Oni će biti - dešnjaci!", tj. biće sa onima s desne strane oni koji se okite ovim lijepim svojstvima. Oni će biti sretnici, i oni su oni koji zahtijevaju spas.
Uzvišeni, zatim, kaže:
وَالَّذِينَ كَفَرُوا بِآيَاتِنَا هُمْ أَصْحَابُ الْمَشْأَمَةِ "A oni koji ne vjeruju u dokaze Naše, oni će biti - ljevaci", tj. oni na lijevoj strani ,
عَلَيْهِمْ نَارٌ مُؤْصَدَةٌ "...iznad njih će vatra zatvorena biti", tj. tako zatvorena da iz nje spasa ni izlaza neće biti. Ibn Ebu - Hatim od Ebu - Imrana el-Dževnija prenosi da je rekao: "Tako mi Allaha, oni nikada nogama neće na sigurno tlo stati, niti u nebeski svod pogledati. Nikada neće oči moći sklopiti i zaspati, niti hladna i osvježavajućeg pića okusiti."
Dova
Uzvišeni Allahu, podari nam znanja, volje, snage, osjećaja, ljubavi prema ljudima tako što ćemo upućivati zaspale buditi usnule, pružati ruku posrnulim, bodriti nesigurne, a davati utjehu ucvijeljenim. Premilostivi Allahu, daj nam osjećaj odgovornosti za našu djecu, da ih pravilno odgajamo, upućujemo i šaljemo na vjeronauku.
Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage.
Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je: الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s.?
Literatura: Tefsir Ibni Kesir,
Prijevod Kur'ana Besim Korkut
Ni komentarjev:
Objavite komentar