Nijaz SALKIĆ
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Hvala Uzvišenom Allahu, koji je samo sebe odlikovao time da vječno ostane. Hvala Mudrom Allahu, koji je odredio da sve osim Njega jednog dana nestane. Hvala Pravednom Allahu, koji je odredio da smrt čeka kako kafira tako muslimana. Hvala Najznanijem Allahu, koji je u Svom znanju odredbe raščlanio, odredivši da ahiret dođe poslije dunjaluka.
Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, s.a.w.s., njegovu porodicu i njegove ashabe koje je Svevišnji Allah posebno odlikovao time što im je u kući spasa posebno mjesto i blagodati pripremio. Allah, s.v.t.a., u suri Rahman 26 – 27 kaže:
كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ »Sve što je na Zemlji prolazno je. وَيَبْقَىٰ وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلَالِ وَالْإِكْرَامِ [٥٥-٢٧] Samo lice tvoga Gospodara ostaje, uzvišeno i plemenito.« A zatim:
Danas je petak, 09. oktobar 2009,. ili 20. ševval, 1430. hidžretske godine. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
Danas ćemo osvijetliti jednu u našem biću duboku ukorijenjenu bolest od koje nažalost boluje ogromno muslimana. Ova bolest nazivaju imenom FUTUR, a to je neaktivnost, zamor, lijenost, bezbrižnost, nerad a lakomost, nada, isjeđavanje, očekivanje bez ulaganja truda. Virus bolesti se počinje razvijati u ranom djetinjstvu zbog nebrige roditelja za svoju djecu i zapostavljanja navikavanja djece na rad i poštenje. Kada bolest uznapreduje ona zahvati čitav organizam, vakto prelazi u apatiju, vodi dosadi i upadanju u zabranjene stvari i kriminal. Malo po malo, ako se ova bolest ne izliječi čovjek može doći na stepen otpadnika od društva, na rub ljudske egzistencije. Ovaj period dijeli tanki duvar (zid) on se se nalazi između perioda čovjekovog rada za islam ili njegovog ostavljanja i izbjegavanja. Uzvišeni je Allah rekao: "Pa kada se završi (džum'a) namaz, raziđite se po Zemlji i tražite Allahove blagodati. " (El-Džum'a, 10)
Allah, dž.š., kaže:
وَعَلَى الْمَوْلُودِ لَهُ رِزْقُهُنَّ وَكِسْوَتُهُنَّ بِالْمَعْرُوفِ “Otac djece je dužan da ih (prema svojoj mogućnosti) hrani i odijeva”. (El.Bekare, 233)
وَقُلِ اعْمَلُوا فَسَيَرَى اللَّهُ عَمَلَكُمْ وَرَسُولُهُ وَالْمُؤْمِنُونَ وَسَتُرَدُّونَ إِلَىٰ عَالِمِ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ [٩-١٠٥]
“I reci: -Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni Onome koji zna nevidljivi vidljivi i svijet, pa će vas o onome što ste radili obavjestiti.”
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: »Nema bolje hrane od one koju čovjek pojede od rada svojih ruku.«
Nije baš sve po ovom šablonu
Ima ljudi koji su u početku bili zagrijani za dobrobit svoje vjere, svog okruženja, svoje rodbine, džemata, prijatelja. Tragajući i istražujući, nećemo sresti čovjeka da je dobio ovu opasnu bolest, a da prethodno nije prošao prvi period, tj. period lijepog rada za islam. Svaki vjernik mora proći kroz ovaj period. Ovo može da osjeti svako od nas. Svakoj dobroj duši, insanu, radniku će se desiti ovaj period iza kojeg slijedi zamor.
Ovaj zamor ili ova lijenost ima svoje stepene zavisno od ljudi i oni su različiti. Tako da je kod nekog viši, a kod nekog manji. Uzvišeni kur'anski tekstovi i Poslanikov Sunnet dokazuju da svaka osoba mora da prođe i kroz period zamora.
Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:
»Onaj čija neaktivnost bude po mom sunnetu, taj je upućen, a čija neaktivnost bude po nečem drugom taj je propao.«
Poznato je da su samo duhovna bića, meleki, neumorni u ibadetu. Opet je znano da se ljudi umaraju. Neki u tom umoru ostaju kratko i izvuku se na vrijeme, a neki u njemu ostaju do kraja ovodunjalučkog bitisanja.
Neaktivni (lijeni) ljudi dijele se na tri grupe:
- oni koje ovaj zamor i predah u aktivnosti odvede u otpadništvo,
- oni koji prolaze kroz period lijenosti oni su slabo aktivni, ali nešto rade. Za njih je opasnost u tome što su veoma blizu prve grupe,
- i oni koji taj zamor, tu ljenost brzo savladaju, a oni su ipak malobrojna skupina na Zemlji.
Ako čovjek želi da se izliječi od ove bolesti mora znati njene simptome, njene šarte i način liječenja. Ako čovjek bude imao znanje o tome onda postaje obavezan liječiti ljude od te bolesti i upoznavati ih o njoj. Prije svega obaveza je sačuvati sebe od te bolesti.
Znaci bolesti
1. Obratimo prvo pažnju da li kod nas ima ljenost u ibadetima i osjećaja poteškoće prilikom obavljanja tih ibadeta. Najveći znak je poteškoća pri obavljanju namaza. Takve osobe sliče munaficima, jer za njih Allah, s.v.t.a., kaže:
وَإِذَا قَامُوا إِلَى الصَّلَاةِ قَامُوا كُسَالَىٰ »Idu na namaz lijeno.«
Tu spada i lijenost u obavljanju redovnog posla (»ne mogu on mene toliko malo platiti koliko ja mogu malo odraditi«), ljenost u dijeljenju, škrtost u nazivanju selama, ljenost u ustajanju na noćne namaze: vitr, duha namaz, lejl itd.
2. Primijetan i svakom vidljiv osjećaj tvrdoće srca. Nespremnost socijalizacije i komuniciranja sa ljudima, rodbinom, komšilukom, mještanima i džematom. Ima mnogo osoba koji su se opasali ledenim zidom koji odbija svaki kontakt sa tom osobom. Najgore stanje može biti da čovjek zaboravi na smrt tako da na njega ne ostavlja traga niti dženaza.
3. Postojanost i ustrajnost u griješenju i grijesima i odsutnost brige i straha zbog toga. Takvima šejtan uljepšava griješenje, pa im govori: »Nije to ništa u odnosu na tvoja dobra djela.«, tako da ove osobe stižu do stepena kada otvoreno počnu činiti velike grijehe.
4. Slaba veza sa muslimanima – Većina je izgubila kompas i volju za selamom, zijaretom, sijelom, predavanjem, čitanjem, kontaktom sa braćom, a njihova priča se svodi na dunjalučke interese: auto, stan, posao, itd. Ovo se najčešće završava džahilijjetom, tj. čovjek se postepeno vrati u stari sokak, vraća se lošem društvu.
5. Nepostojanje osjećaja brige, i istančanosti osjetila da se prepoznaju momenti kada se prelaze i krše Allahove, granice i njegov hudud. Mnogima je normalno slušanje harama, gledanje u haram i to ih nimalo ne muči, ne brine, ne tišti. Lahko im se nasmijati, zapjevati, proveseliti i u najvećim krizama i teškoćama ummeta.
6. Zapošljavanje dunjalukom – Koliko je muslimana koji su otvaranjem dunjaluka posustali? Pohrlili kućama, ženama, imecima a zapostavili svoju vjeru, islamsku zajednicu, roditelje, braću, komšiluk i uopće ummet.
7. Mnoštvo govora, sijela, bespotrebne rasprave i gubljenje vremena zbog toga, raspravljajući o nepotrebnim stvarima tako da s vremenom mogu upasti u veliku provaliju u koju ih šejtan uvlači.
8. Loša organizacija poslova – Npr. čovjek nema plana pa danas počne jedan posao pa ga ne završi, uzme jednu knjigu pa je ne završi itd. Gledajući ga sa strane ispada mnogo zauzet, ali nema plodova, jer radi neplanski i neorganizovano. Čovjek koji nema plana u svom radu u osnovi ne radi mnogo, a misli da radi.
9. Odgađanje ibadeta (poslova). Ovo je znak da je bolest uzela maha. Ovakva osoba odgađa poslove za sutra, za mjesec, za godinu sve dok ga ne zatekne smrt.
10. Iznošenje kritika za tuđi rad, tako da dođe čovjek i kaže: »Ne radite dobro. To što radite ništa ne valja.«, a sam ne radi ništa da se poboljša stanje. Ponekad je ta kritika na mjestu, ali ga te mnogobrojne kritike bez rada mogu odvesti u propast.
Šta nam činiti na putu samoodgoja
1. Okitimo se ihlasom. Bogastvo i okićenost ihlasom dovešće nas do želje za aktivnošču, a odsustvo vodi u malaksalost. Početak je redovno klanjanje svih 5 vakata namaza.
2. Redovna analiza i čiščenje svog srca i griješnih naslaga i taloga bolesti.
3. Ustrajnost u traženju znanja, a posebno zainteresovanost za znanje o halalu i haramu. Ovdje spada i znanje o iskušenjima i teškoćama koje će nas zadesiti na ovom putu.
4. Redovan samoobračun i ugledanje na generaciju ashaba i onih iza njih, tabiina. Ako čovjek posustane, vraćajući se na ove divne primjere brzo će se povratiti, inšaAllah.
5. Poznavanje stvarnosti. Kada čovjek vidi situaciju u ummetu to ga ne smije ostaviti ravnodušnim nego će mu'min biti marljiv i poradiće prvo na sebi i popravku grešaka kod svoje porodice.
6. Programiranje vremena. Ako čojek ne rasporedi vrijeme gubi volju za radom dok je u suprotnom berećet i aktivnost.
7. Pridržavanje džemata i zajednički rad sa braćom i popravljanje veza sa njima. Ovo će pomoći rad za islam, a muslimane će učiniti jednim saffom. Razilaženje je jedan od najvećih uzroka koji dovode do umora, raskalašenosti i propasti.
8. Stalno posjećivanje ljudi koji su zapali u »FUTUR« bez imalo zlobe prema njima, jer oni možda nisu znali za ovo, pa su upali u »FUTUR«. Šejtan bi tada imao otvorena vrata da ga dokrajči. Na nama je da ih ispravimo i da im ovo dobro pojasnimo i da ih na lijek uputimo.
9. Potpuni odgoj – Velika greška prilikom odgoja jeste baziranje na jednu stvar (dušu), a zapostavljanje ostalog. Druga greška prilikom odgoja jeste ne navikavanje na odgovornost. Ako ljude budemo ovako odgajali sa ovim greškama nema uspjeha.
10. Raznovrsnost u ibadetima i pokornosti i raznovrsnost načina da'we.
11. Uzimanje lijepih i dobrih uzora, a pogotovo naših savremenika, zbog toga što su u okolnostima u kojima smo i mi tako da ljudi nemaju izgovor. Nekada će govor o današnjim alimima ostaviti veći uticaj, jer je iman u Kur'anu kod ljudi slab.
12. Često sjećanje na smrt i patnju u kaburu i džehennemu. Pametnim ovo neće dati da se odmaraju.
13. Dova je najjače oružje vjernika u vaktovima kada se prima dova. U svojim dovama (el-me'surat) Poslanik je učio: »Allahumme, inni e'uzu bike mine-l-hemmi ve-l-hazen, ve e'uzu bike mine-l-'adžzi ve-l-kesel, ve e'uzu bike mine-l-džubni ve-l-buhl, ve e'uzu bike min galebeti-d-dejni ve kahri-r-ridžal.«
»Bože, ja kod Tebe tražim utočište od briga i tuge. Tebi se utječem od slabosti i lijenosti. Utječem Ti se i od kukavičluka i škrtosti. I utječem Ti se od toga da me dug savlada i da me ljudi gaze.«
Dova
»Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.
Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage.
Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je: الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«
Literatura: Tefsir Ibni Kesir,
Prijevod Kur'ana Besim Korkut
Ni komentarjev:
Objavite komentar