MIRUH RAMAZANA (5)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 5. džuz
 

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 

 Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.

Zašto nas je malo na mukabelama?

 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.

5. džuz

  Kada se govori o ženi u islamu treba se uvijek prisjetiti činjenice da je Muhammedu, a.s., kada je dobio Objavu, prvo povjerovala supruga Hatidža i odmah ga podržala. Svi muškarci u braku znaju šta znači podrška žene i kao što je u tom trenutku Poslanik, a.s., bio sam na svijetu u smislu vjere, ali je imao svoju suprugu, tako je svakom muškarcu olakšanje kada zna da pored sebe ima nekoga od povjerenja pa makar cijeli svijet bio protiv njega. Koliko muškarac štiti ženu u vanjskom smislu, toliko ona štiti njega u psihološkom i emotivnom.

  U ovom džuzu nalaze se dva ajeta od kojih jedan čovjeka može vrlo lahko rastužiti, a drugi obveseliti. Često ćemo čuti osobe koje, kada ih nešto loše zadesi, kažu: Bože! Kao da žele reći: Bože, zašto? Zašto meni? Dokle više…, a zapravo bi trebale prizivati sebe.

  Naime, Allah, dž.š., nam u 79. ajetu kaže da sve što se loše desi nije od Boga, već od nas samih, to jest sami sebi smo to prouzrokovali, stoga trebamo dozivati sebe i kritikovati, a ako već Boga dozivamo imamo pravo samo kako bi tražili oprost, jer smo dobili od Njega blagodat i sreću, a zamijenili je nesrećom i tugom. Drugi ajet, 147., ulijeva čovjeku nadu u lijep život i radost, jer nam Gospodar poručuje da nas neće kažnjavati ako vjerujemo i zahvaljujemo. Zar je tako teško vjerovati i biti zahvalan?

  Na kraju džuza posebna pažnja se posvećuje licemjerima koji su gora vrsta ljudi od nevjernika. U jednom dijelu opisa licemjera navodi se njihovo lijeno ustajanje na namaz. Daleko od toga da smo licemjeri, ali čuvajmo se ove osobine koju oni imaju. Zapitajmo sebe imamo li tu osobinu pri ustajanju na sabah-namaz ili da li napuštamo teravih-namaz nakon par rekata zato što smo umorni ili, pak, što smo lijeni da klanjamo cijelu teraviju?

  Također, čuvajmo se još jedne osobine koju imaju licemjeri, a spominje se u 141. ajetu. Naime, licemjeri prilikom biranja strana među različitim grupama čekaju koja će pobijediti pa se njoj priklanjaju. U našim životima bit ćemo u prilici da na radnom mjestu ili u društvu biramo strane. Licemjerno je kalkulisati. Vjernik bira onu stranu koja je na istini pa makar uvijek gubila.