MIRUH RAMAZANA (6)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 6. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 

 Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.

Zašto nas je malo na mukabelama?

 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.

6. džuz

 Prvi ajet u ovom džuzu upućuje vjernika da o lošem, ružnom, zlu ne govori glasno. To pravo ima samo onaj kome je učinjena nepravda. Ipak, ljudi prenose  takve vijesti, govore o zlu jer su takve vijesti nažalost najinteresantnije. Razlika od vremena kada je ovaj ajet objavljen jeste što ako sada vjernik kaže, napiše, fotografiše nešto loše, širi se mnogostruko i mnogo dalje, zbog tehnologije i prijenosa informacija. Stoga, kolike su razmjere ove pokuđene stvari sada? Također, nekada se taj glas o zlu znao izgubiti, nestati, ljudi zaborave, a danas može ostati godinama na društvenim mrežama, portalima i slično.

 Ne budimo oni koji govore glasno o zlu, ne ,šerujmo' takve stvari, a prije svega ne bavimo se onime što nas se ne tiče, jer mnoge od tih stvari mogu biti glasine i laži. Na posljetku, Allah, dž.š., kaže u ovom ajetu da on ne voli da se o zlu govori glasno, stoga zar onaj ko voli Allaha može činiti nešto što Allah ne voli?   

 Nažalost neki mogu, jer ne vole svog Gospodara pravom ljubavlju. Kada je u pitanju djevojka, muž ili slično, osoba izbjegava činiti ono što oni ne vole, a kada je pitanju Allah, dž.š., kako se ponašaju?

 Kraj sure En-Nisa govori o Isau, a.s., i njegovom narodu (171-172), a ista tema se nastavlja u suri El-Maide. Samo ime sure je nastalo od maide – trpeze koju je dobiio Isaov narod. Sura ukazuje na ponašanje Ehli Kitabija i savjetuje da ne činimo ono što su oni činili. Jedna od tih stvari jeste prekidanje zavjeta, odnosno nepoštivanje dogovora. Allah je uzeo zavjet od Ehli Kitabija (od 12. ajeta pa dalje) da budu ispravni vjernici pa su oni prekršili dato obećanje. Jedna od stvari kojom su prekršili zavjet jeste što su ,dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili' (14), odnosno izostavljanje Allahovih naredbi i činjenje onoga što je On zabranio vodi kršenju zavjeta, a naš trenutni zavjet jesu principi islama, ono što smo prihvatili kao obaveze od Poslanika, a.s.

 Ova sura i počinje riječima ,,O vjernici, ispunjavajte obaveze...“, odnosno poručuje nam se da neispunjavanje obaveza vodi ka kršenju zavjeta datog Allahu, dž.š. i Poslaniku, a.s. U ovoj suri se govori o onome šta muslimani smiju činiti, a šta ne, odnosno Allah, dž.š., podsjeća vjernike na sve ono o čemu je Poslanik, a.s., govorio u toku cijelog svog života, te upravo u ovoj suri stavlja pečat na islam riječima: ,,Sada sam vam vjeru vašu usavršio...“(3. ajet) Allah nas u ovoj suri podsjeća da smo prihvatili upotpunjen islam, sa svim obavezama, kao što su prihvatili vjeru Ehli Kitabije, te nas upozorava da se ne izigravamo s vjerom kao što su oni radili i prekršili svoj zavjet, svoju vjeru i jasno nam kaže: ,,O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne pa Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjerniccima ponosite...“ (54. ajet).

 Ovdje ukažimo na još jedan detalj na koji se upozorava. Ehli Kitabije su prekršili zavjet i s hranom, jelom: ,,i rado ono što je zabranjeno jedu...“ (42. ajet). Interesantno da se u ovoj suri upravo dosta govori šta musliman smije jesti, a šta ne, čak detaljno (3. ajet). Stoga, Allahu je bitno šta jedemo, a je li nama?   

 Danas, kada imamo mogućnost birati halal hranu postoje vjernici koji ismijavaju pokušaje označavanja dozvoljene hrane halal-certifikatom, provjeravanje vjernika šta je čista/dobra/halal hrana, a šta ne, i to nazivaju cjepidlačenjem, često po principu: Grijeh ne ulazi na usta nego izlazi iz usta. To nije tačno! Upravo su se Ehli Kitabije ismijavali sa svojom vjerom i upravo s haram hranom i pićem počeli kršiti principe svoje vjere.

 Još jedan interesantan detalj s ovom surom jeste da uz govor o potrebi za čistom hranom Allah nam kaže kako da čistimo tijelo i objašnjava nam abdest, gusul i tejemum. Starije generacije su čistile ulice, mahale pred ramazan, jer im je to bilo preduvjet za čišćenje duše. Naša tijela čistimo pa i kada umremo kupaju nas drugi da opet čisti odemo svom Gospodaru.

S ovako objedinjenim temama u jednoj suri, skoro ajet do ajeta, uzmimo pouku:   

 Vjerničke duše trebaju biti čiste kao i njihova hrana, piće, odjeća, kuće... A, jesu li?