Nijaz SALKIĆ
Nas Poslanik a.s. je upozorio: “Čovjek je u vjeri svoga prijatelja. Zato, neka pazi ko će mu prijatelj biti.” (Ebu Davud)
Ovo je vrijeme svakojake kontaminacije i zagađenosti. Zagađuju nam zrak, truju vodu koju pijemo, uhelaćiše nam zemlju kojom hodimo i na kojoj spijemo, iznakaziše nam drveće čiji kiseonik udišemo, travu nam pogaziše i pčele uništiše. od kojim med jedemo. Ljudi su najveće štetočine i vlastiti neprijatelji. Nema čovjeka koji nije oslabio na jetri, otanjio na želucu, ubehutio na plućima, zapleo se u crijevima, začepio na prostati, ufetiljio na bubrezima i zakazao na mozgu. Kada se ujutro pozdravimo ili poselamimo, svak bi reko, vidi bolan momaka i djevojaka, viđaj glumaca i manekenki. Svi smo fantastični, začešljani, uređeni, dotjerani, zašnjurani, popeglani, naglancani i mundurli insani. Poslije uobičajenog, službenog i kulturnog razgovora, raziđemo se svako na svoju stranu, sa ocjenama koje smo izrekli u sebi, o maloprije viđenim osobama. Kod nekih će to biti i zadnje što su pomislili o svojim poznanicima i prijateljima, a drugi malo precizniji će kada dođu kući otvoriti porodičnu raspravu i satima žvakati, šta su vidjeli i kako je danas ko izgledao a dahabetile šta je kazao.
Helem nejse, nismo svi jednaki i hvala dragom Bogu po hiljadu puta na tome. Jer kakvo je vrijeme došlo od svih organa koje nam je Uzvišeni dao, ništa nam se bolje ne razvija i u kondiciji ostaje, kao naš jezik. Jezik brajko moj upotrebljavamo i ujutro i po danu, i uveče, i po noći, čak i kad spavamo poneki buncamo i tračamo, čak gluho bilo i u snu. Jezikom brate lijepi, opletemo po komšiji, po roditelju, po braći i sestrama, po rođacima daljnjim i bližim, a da ne spominjem one kobojagi prijatelje.
Na početku rekosmo da smo svi ranjeni i ranjivi ovom zagađenošći i kontaminacijom. Kada ovim svim otrovima i nečistoćama koje nas okružuju i koje su nam nagrizle sve vitalne organe, dodamo još i ovu najgoru, jezičku, onda se nije čuditi što nas svaki dan nestaje, baš ko onih leptira što nalijeću na sijalice i lampe, u ljetnim noćima na otvorenoj meraji. Zato je dobro navakat prebrojiti i testirati prijatelje. I čuvajmo se gubljenja vremena sa njima, jer njihova priča je baš kao sipanje soli na ranu koja sa solju neće nikako zarasti, a još će i boljeti A od onih ljudi što nas svojim prisustvom kontaminiraju i prazne nam ionako ispražnjene energetske baterije, baš kao što kratak spoj isprazni akumulator na našem autu, trebamo ih ijaraniko na kilometar euzom i bismillom zaobilaziti. Ako se slučajno dogodi da ne mognemo izbjeći susrete sa tim negativcima, čim se otmemo iz njihova društva, bježimo svojim dostovima i prijateljima, pa obnovimo svoje akumulatore i napunimo pozitivnom energijom svoje baterije.
Znači, negativci su ustvari duhovne neznalice koje čovjeka iscrpljuju i donose nam nevolje. Jer druženje sa negativcima i zalutalim donosi razne nesreće. Vrlo brzo takva osobe počnu omalovažavati grijehe i razvijati indiferentnost prema naredbama, dok u društvu sa pobožnim, čuvamo i jačamo osjećaj za to šta je grijeh, šta je sevap, šta je dobro, šta zlo, šta pohvalno a šta pokuđeno.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar