ETNIČKA PRIPADNOST MUSLIMANA ŠRILANKE
Priredio: Nijaz SALKIĆ
Uvod U zadnjih pola godine se puno govori i piše o sukobima u Šrilanki. Malo je poznato da tamo ima dosta muslimana koji govore tamilskim jezikom. Danas podastirem jedan članak i osvrt na tvrdnju o historiji tamilskih muslimana. Članak je objavljen prije više d 10 godina, ali je značajan po tome, što ima dosta podataka o muslimanima Šrilanke.
(Dr Uvais Ahamed)
(Izvor: Daily News – Features 22/09/97)
Doktor S.K. Vadivale je u svom iscrpnom članku Marak Kalams' koji je objavljen u Daily News-u 9. septembra, došao do saznanja, da su ti Muslimani Tamilci. Naglasiti treba, da trenutno nije vrijeme za marginaliziranje etničke pripadnosti šrilanških stanovnika, kada postoje važnije stvari koje pobuđuju i zavređuju veću brigu.
Nažalost, taj se članak pojavljuje u vremenu kada je važnije pripremiti ambijent za dobru volje i razumijevanje u višejezičnoj, višeetničkoj i zemlji sa više religija.
Nužno je u sadašnjim teškoćama i u državi, u kojoj nije nimalo nimalo dobro podizati tenzije, povlačiti prepirke i potezati sporna pitanja, već se treba usredsrediti na slogu, integracije te pravljenje zajedničke šrilanške identitete. U tom zajedničkom okviru bi svaka narodnosna zajednica u državi bi bila ponosna na svoju nacionalnu ili narodnosnu pripadnost, koju bi s ponosom predstavljala u svom okruženju, a koje bi trebalo biti mirno i harmonično, a ono to sada posigurno nije.
Mada već odavno postoji jaka želja za šrilanškim identitetom, ali su do sada bile samo pusti želje i snovi. Mogli su se ti snovi i ostvariti da nije dr. Vadivalu i sličnih, koji pokušavaju da ostvare pogrešne slike o međuetničkim odnosima a time ugroze dosada harmonične meljuljudske odnose, koji su jezgro i srž ujedinjene Šrilanke.
Članak dr. Vadivala je krcat distorzijama o historijskim činjenicama i sasvim pogrešnim tezama, pa je potreban jasan i svrhovit odgovor, da bi stvari došle na svoje mjesto. Podvlačim da mi u svemu tome nije cilj, da prekopavam po historiji, da bi istražio porijeklo muslimana u toj državi.
To su već utvrdili kako muslimanski, tako i nemuslimanski intelektualci i historičari, kao što je dr. M.A.M. Shukri, dr. Lorna Devaraja in prof. K.M. de Silva, a njihove knjige su dostupne u svim knjižnicama. Ja bih se fokusirao na neke netačne i nepravilne tvrdnje, i da bi razbistrio namjerno izrečene pogrešne interpretacije, a sve u korist čitaoca.
On svoj članak počinje sa tvrdnjom da Arapi, koji su došli u dodir sa Cejlonom, nisu se tu naselili i ostali. » U toj rečenici imamo istinu i laž. Istina je, da su došli trgovati. Da, bili su to vrlo miroljubivi trgovci i njihov dolazak na obale Cejlona nije bio političke, porobljivačke ili vjerske naravi.
Naglasiti treba, da su Arapi stigli na obale Malabara u susjednoj Indiji prije nego su dospjeli do Šrilanke, samo zbog trgovanja a ne zbog širenja Islama među hindusima, jaincima i budistima, kako to želi prikazati dr. Vadivale. Neki su tom prilikom primili islam, a posebno žene, koje su se udale za Arape, ali sigurno to nije činjeno sa ognjem i mačem. Kako mogu Arapi biti u isto vrijeme, »osvajači« u Južnoj Indiji a miroljubivi trgovci u Šrilanki.
Ogromna laž je u toj tvrdnji je, da se Arapi nikada nisu naselili u toj državi. Historijska činjenica je, da su Arapi bili tu, da su se tu naselili još prije dolaska islama. To je dokazano iskopinama arapskog novca u starim gradovima i mjestima, kao u Anuradhpaura ipa zapisi toponima i pominjanje parcela na kopnu sa imenom Yonas od strane kralja Pandukabhaya v 5. stoljeću prije Isa-a a.s. Šrilanške bare i danas zovu imenom Yonas u Sinhali.
Prisustvo muslimana, želio to neko priznati ili ne, seže sve do vremena halife Omera, u ranom 7. vijeku, kada su muslimanski trgovci, koji su svi redom bili Arapi, dospjeli do Indijskog okeana pa se najprije naselili na jugozapadnoj obali Indije, te iza toga došli u Šrilanku i naselili se u primorske pokrajine ove države. Neki od njih su sa sobom doveli svoje supruge, južnoindijskog porijekla, što objašnjava tamilski uticaj, dok su drugi oženili Sinhalske žene.
Do dolaska i osvajanja ovih područja od strane Portugalaca godine 1505., ovdašnji su muslimani redom bili samo Arapi. Arapi su potpuno kontrolisali i upravljali unutrašnjom i vanjskom trgovinom u državi. Njihov veliki upliv i uticaj na ekonomiju države je pomagan i podupiran od tadašnjih vladara. o tome govori i činjenica da je Bhuveneka Bahu I (1273 -
Dr. Vadivale, tvrdi, da su Arapi kada su na obalama Cejlona ugledali Portugalce, toliko se prepali, da su u bijegu ostavili svoje unosne trgovine, pa pobjegli ostavivši svoje žene/prilježnice i djecu na milost i nemilost Portugalcima, pa otišli kukajući da se nikada više ovamo neće vratiti. Da, i do dandanas se nisu nikada više vratili. » Razimšljam, odakle je samo mogao doći do takvih informacija, koje ne samo da nisu tačne, već su štaviše nepravedne i zlonamjerne. Istina je sasvim drugačija. Portugalci su proganjali i protjerivali muslimanske trgovce, koji su bili Arapi, ali oni nikako i pored svega toga nisu napuštali državu, koja je postala njihov dom više stoljeća, već su se počeli pomicati prema Kandyijan kraljevstvu, gdje su imali dobrodošlicu kod tamošnjeg kralja.
Muslimani su već postigli prepoznavnost i kredibilitet kao visoko disciplinirani i pošteni trgovci. Neki od njih su bili školovani ljekari. Ti Unani ljekari su naišli na topao prijem u Kandyjan-skem dvoru a poneki od njih su imali i privatne ordinacije u mjestima kao što je Kandy, Mawanella, Matale, Akurana and Kurunegala.
Muslimani su se pokazali i dokazali kao vrlo korisni djelotvorni ratnici i borci, koji su se borili na strani Sinhalskih kraljeva protiv Portugalaca i Holanđana. Kralj Senerath je naselio blizu 4000 muslimana, koji su pobjegli ispred zloglasnog kapetana de Saa, u Baticaloa regionu. Ti naseljenici su bili preci ogromnog broja kasnijih muslimana u gusto naseljenim područjima, kao što je Kathankudy i Istočnoj Pokrajini.
Muslimani su u Šrilanki premda su govorili tamilski, koje je mješavina arapskog i tamilskog, uvijek sačuvali svoju posebnost i pripadnost etničkoj i svojoj narodnosnoj grupi. Govorili su brojne verzije tamilskog jezika, dok je arapski jezik ostao za namaz i molitvu, isto kao što s u ranom periodu svoje povijesti upotrebljavali arapske skripte za učenje i pisanje na tamilskom jeziku.
Još uvijek muslimani u Šrilanki upotrebljavaju mnogobrojne arapske riječi, kada govore tamilskim jezikom. Na primjer, u upotrebi je riječ »Kavin« za vjenčanje, zatim riječ »Sahan« koji se veže za zajedničku sofru, obje riječi su arapske. To što im daje posebnost i odliku zasebne etničke grupe je Islam i islamska vjerska i kulturna odrednica i praksa.
U ranom 16, vijeku su šrilanške muslimane Portugalci nazvali »Moors«, izraz, kojeg upotrebljavaju za označavanje muslimana, koji su zauzeli Španiju u 8 vijeku. Da bi sačuvali svoj muslimanski identitet i pripadnost, kao posebnu narodnosnu grupu, muslimanske vođe, kao, što je Sir Razik Fareed se izborio da su sva rođena muslimanska djeca upisivana kao cejlonski Moors-i, tako da to bude činjenica i historijska pečat, da su baš oni posebna narodnosna i kulturna grupacija a da se to lijepo vidi i u rodnom listu.
I zadnja tvrdnja dr. Vadiale-ova je da tamilsko govoreći muslimani, koji su se iz petnih žila trudili i javno izjašnjavali da su potomci Arapa, nemaju niti najmanje sličnosti sa Arapima, niti u stasu, niti u boji kože i puti. »Bilo bi glupo očekivati, da bi šrilanški muslimani imali jednak stas i tjelesnu građu kao prvi naseljenici i doseljenici po gotovo 1000 godina neprestanog opstoja i bivanja u državi. Njihov stas i postava sigurno ima određene sličnosti, a da bi to usporedili morali bi najprije posjetiti države kao što je Maroko, Oman ili Jemen, odakle je većina arapskih trgovaca došla, da bi uopće mogli razumjeti sutuaciju.
Naglasiti moram, da ne postoje nikakve Hajira Ammas' in `Razeena Ammas' zajednice kao što tvrdi dr. Vadivale. Postoje samo Hajira Ummas in Razeena Ummas, koje su arapske izvedenice. Oba izraza i obje Amma in Umma označavaju mater, majku.
Mi dakle živimo kao djeca jedne majke, Lanka Matha, pa se okanimo stvari, koje bi mogle dovesti do nepotrebnih razdora u dvjema etničkim zajednicama, tamilskin i muslimanskim koji su živjele u slozi i miru sva prošla stpljeća.
Sa engleskog: Samra SALKIĆ
Ni komentarjev:
Objavite komentar