Priredio: Nijaz SALKIĆ
Islam je vjera najviše duhovnosti iz koje je kasnije proizašla želja za ljepotom, dizajnom, umjetnošću, skladnom arhitekturom i čistoćom tijela, odjeće i prostora koji muslimana okružuje.
U Muslimovom Sahihu se može pročitati jedna interesantna izjava Božijeg Poslanika: »Bog je lijep i voli ljepotu.« I još jedna: »Ljepota u svemu! Čak i ako morate ubiti, ubijte na lijep način.« Bog često govori u Kur'anu: »Svjetiljkama smo ukrasili nebo ...« (67:5) ili: »Da, mi smo učinili ono što je na zemlji nakitom njenim, da bi zatim vidjeli ko je među njima najbolji na djelu.« (18:7), itd. Kur'an propisuje: »... za vrijeme namaza lijepo se obucite ...« (7:3) Poznat je ovaj događaj iz života Božijeg Poslanika: Jednoga dana on je primijetio da površina jednog groba nije bila dobro 201 poravnana, pa je naredio da se to popravi, dodajući da to neće ni pomoći ni štetiti mrtvome, ali da će izgledati prijatnije - za žive. Smisao za lijepe umjetnosti urođen je kod čovjeka. Kao i za svaki drugi prirodni dar, islam i za umjetnički talenat traži razvoj, ali sa osjećajem mjere. Sjetimo se da je svako pretjerivanje, čak i u mučenju vlastitog tijela kao i u duhovnim vježbama, u islamu zabranjeno. Prvi minber u džamiji napravljen za vrijeme Božijeg Poslanika, imao je kao dekoraciju dvije kugle, slične jabukama, što je male unuke Božijeg Poslanika zabavljalo.
To je bio početak skulpture u drvetu kod muslimana. Kasnije primjerci Kur'ana su ukrašavani živim bojama i vođena je velika briga oko njihovog poveza. Ukratko, islam ni u čemu ne sputava umjetnički polet. Jedina prepreka koju islam postavlja je zabrana prikazivanja životinjske figure (uključujući i ljudski lik). Izgleda ipak da ta zabrana nije bila apsolutna, nego da je Božiji Poslanik samo htio da iz određenih metafizičkih, psiholoških, socioloških i bioloških razloga usmjeri maštu umjetnika. Životinjsko carstvo je najviši vidljivi izraz stvaranja, nakon čega dolaze redom biljno i rudno. Trebalo je čast stvaranja ostaviti Bogu a sa svoje strane zadovoljiti se drugim objektima. Takvo je objašnjenje koje su dali izvjesni metafizičari. Jedan psiholog će misliti možda da, budući da prvo mjesto u stvaranju drži životinjsko carstvo (sposobnost kretanja, kod čovjeka sposobnost invencije), predstavljanje životinja za čovjeka predstavlja dvostruko iskušenje, kome se on ne opire mnogo: iskušenje da se smatra stvaraocem, dok je on samo proizvodač (npr. jedan grčki vajar je bio zaljubljen u svoju skulpturu) i iskušenja da pokušava svom djelu dati dušu i osobine kakvog božantva (istorija starog vijeka i moderno oduševljenje za heroje, šampione i zvijezde).
(Muhammed Hamidullah, Uvod u Islam)
-----------------------------------------------------------------------------------
Allah dž.š., kaže: „Ko bude dobra djela činio, bio on muško ili žensko, a vjernik je – daćemo mu da proživi dobar život!“ (el-Nahl, 97.)
Kada se kaže dobar život misli se na srećan život! Veliki broj ljudi je pobrkao lončiće pa su umislili i sebe su ubijedili u to da su fizička zadovoljstva tijela – sreća!? Da je dobro jesti, dobro spavati, dobro se obući, dobru kuću i prevozno sredstvo imati – sreća!?
Istina je suprotna! Osjećaj sreće je vezan za dušu a ne za želudac i naše tijelo! Koliko je onih koji imaju dobro da jedu, koji imaju novca, koji imaju kuća i kola – ali koji su bez sreće, bez rahatluka, bez mira i bez berićeta! Zbog čega? Zbog toga što dušu svoju nisu nahranili njenom hranom, zbog toga što im je duša na izdisaju, jer je izgladnjela i smorena!
Čime se hrani ljudska duša, kako bi ona bila srećna? Ljudska duša se hrani Kur'anom, šehadetom i imanom, abdestom i namazom, zikrom i tesbihom, džamijom i džematom, i ostalim dobrim djelima... Tek na ovaj način duša biva srećnom pa makar i ne imala dobro jesti, dobro se oblačiti, u dobroj kući stanovati itd.!
(Islam je vjera istine, pravde i mira, Sead Jasavić, prof. fikha)
Ni komentarjev:
Objavite komentar