22. 9. 10

WC KULTURA U MUSLIMANA

Nijaz SALKIĆ

Islam je pored mnogih drugih značenja koja ima i vjera onih koji se temeljito čiste. Onaj koji sve zna naređuje čistoću i čuvanje zdravlja. Zato je osnovni preduslov za obavljanje namaza, upravo čistoća tijela, odijela i mjesta za klanjanje.

 Zakonodovac naređuje potpuno čišćenje (gusul - kupanje) u određenim prilikama, kao što su: kupanje od džunupluka i hajza i nifasa, a za džumu i bajrame kupanje je sunnet, a po nekoj ulemi i vadžib. 
Kaže Allah, dž.š., u  Suri El-Muddesir:

"يٰأَيُّهَا ٱلْمُدَّثّرُ"(1) "قُمْ فَأَنذِرْ"(2) "وَرَبَّكَ فَكَبّرْ"(3) "وَثِيَابَكَ فَطَهّرْ"(4) (سورة المدثر

"O ti, pokriveni!"(1) "Ustani i opominji!"(2) "I Gospodara svoga veličaj!"(3) "I odjeću svoju očisti!"(4) (Suretu El-Muddesir: 1-4)

Poslanik, s.a.v.s., je mnogo upućivao na čistoću baš kao što je rekao u hadisu koji bilježi imam Ahmed:

 عَنْ ثَوْبَانَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "لاَ يُحَافِظُ عَلىَ الطُُّهُورِ إِلاَّ مُؤْمِنٌ." (احمد)
Prenosi Sevban, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Čistoću ne čuva osim mu'min!"  (Ahmed)

Islam je vjera fitre (onoga što je prirodno, dobro, jednostavno i normalno) i islam nas pripadnike ummeta podučava, šta je to prirodno od djela, koja se direktno vežu za čistoću, pa u hadisu koji bilježi imam Ibn Madždže, stoji:

عَنْ عَائِشَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهَا أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "عَشْرٌ مِنَ الْفِطْرَةِ: قَصُّ الشَّارِبِ وَإِعْفَاءُ اللِّحْيَةِ وَالسِّوَاكُ وَالْاِسْتِنْشَاقُ بِالْمَاءِ وَقَصُّ الْأَظْفَارِ وَغَسْلُ الْبَرَاجِمِ وَنَتْفُ الْإِبْطِ وَحَلْقُ الْعَانَةِ وَانْتِقَاصُ الْمَاءِ يَعْنِي الْاِسْتِنْجَاءُ وَالْمَضْمَضُ" (ابن ماجه)

Prenosi Aiša, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Deset je stvari prirodno (fitra): podrezivanje brkova, puštanje brade, čišćenje zuba misvakom, ispiranje nosa, obrezivanje nokata, pranje zglobova, odstranjivanje dlaka ispod pazuha, odstranjivanje dlaka između nogu, pranje iza obavljene nužde i ispiranje usta." (Ibn Madždže)
Islam prati čovjeka u svim situacijama. Zakonodavac naređuje, preporučuje, odobrava i savjetuje kako se ponašati pri spavanju, jelu, piću, pa čak pri fiziološkoj potrebi. Kod muslimana je razvijena tz. WC kultura ponašanja.

Pravila pri obavljanju nužde

         
       Prije samog obavljanja nužde treba se skloniti od očiju ljudi, jer se prenosi da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, "kada bi htio obaviti veliku nuždu, otišao daleko da ga niko ne vidi." (Ebu-Davud, Kjniga o čistoći.)

         Ukoliko ne postoji nužnik, treba izabrati odgovarajuće mjesto i ne obavaljati ni veliku ni malu nuždu u hladu, gdje obično ljudi sjede i na mjestu kuda se prolazi, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čuvajte se dva prokletstva", rekoše ashabi: "Šta su dva prokletstva, Allahov Poslaniče?" Kaže: "Koji obavlja nuždu na mjestu kuda ljudi prolaze i u hladu gdje sjede." (Muslim, Knjiga o čistoći.)
 
       U značenju obavljanja nužde na putu i u hladu su obale rijeka i voćke koje rađaju, a o tome jasno govore hadisi od kojih je onaj u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Pazite da za obavljanje velike nužde za nužnik ne uzimate tri mjesta: prilaze vodi, put kojim ljudi prolaze i hlad." (Ebu-Davud, Knjiga o čistoći)

Ovo se može odnositi i na brojne kanalizacione i otpadne vode koje puštamo u naše, nekada čiste rijeke i potoke, kao i deponije smeća i otpada koji se mogu svuda vidjeti. To je naša golema nevolja i sramota, a ako se ne opametimo i naša propast.



Skinite privjeske sa Božijim imenom priliskom ulaska u nužnik


         Musliman ne treba da nosi sa sobom u nužnik ništa na čemu je napisano ime Uzvišenog Allaha, kao što je Mushaf i tome slično. Puno je muslimana i muslimanki koji oko vrata nose razne hamajlije koje nisu zaštićene, broševe, pločice sa Božijim imenom. Svi oni dobro moraju paziti kada odlaze u WC, da to skinu sa svog vrata.

         Pri ulasku u nužnik mustehab je zakoračiti lijevom nogom i proučiti:
(بسم الله، اللهم إني أعوذ بك من الخبث والخبائث)

 Bismillahi, Allahumme inni euzu bike mine-l-hubusi ve-l-habaisi! (U ime Allaha, Allahu moj, utječem ti se od muških i ženskih džinna). (Buharija, Knjiga o abdestu.)

O pravilima pristojnosti pri obavljanju nužde – mala nužda se ne obavlja stojeći, jer je to suprotno poniznosti i zato što postoji mogućnost da budemo uprskani nečistoćom. 
        
        Ne zadizati odjeću prije nego što se spusti blizu zemlje, kako se ne bi otkrilo stidno mjesto koje je obaveza pokriti koliko je moguće, jer se prenosi u vjerodostojnom hadisu u kojem El-Mugire ibn Šu'be, radijallahu anhu, kaže: "Kada sam bio sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na putovanju, rekao mi je: 'O Mugire, donesi posudu', pa sam je donio, a on se zatim udaljio sve dok se nije sakrio od mene, te je obavio nuždu." (Buharija, Knjiga o namazu.)

Na što treba paziti prilikom potiranja i pranja nakon obavljene nužde? Nakon obavljene nužde odjeću treba poprskati vodom da bi se odagnala vesvesa, pa kada osjeti da je mokro, neka zna da je to zbog ovog prskanja. Sufjan ibn Hakem t kaže: ''Poslanik  je kad bi mokrio, abdestio i  poprskao veš vodom.'' (Dodatak)
         
         Pri obavljanju velike ili male nužde treba izbjegavati okretanje prednjom ili zadnjom stranom prema Kibli, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Prilikom obavljanja nužde ne okrećite se prednjom ili zadnjom stranom prema Kibli, okrenite se prema istoku ili zapadu."  (Buharija, Knjiga o abdestu.)
          
          Ovo je propis za obavljanje nužde na otvorenom prostoru, dok u zatvorenim prostorijama treba nastojati da se ne okreće prednjom i zadnjom stranom prema Kibli, a ako uradi nije grijeh.
           
           Pokuđeno je da se za vrijeme obavljanja nužde priča, jer je došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u rivajetu od Ibn-Omera, radijallahu anhuma, da je neki čovjek prolazio i poselamio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je on obavljao malu nuždu, pa mu nije uzvratio selam. (Muslim)

Da li se brisati ili vodom prati?


        Mnogo je rasprava o tome da li musliman treba ostaviti svoju viševjekovnu tradiciju pranja vodom poslije male i velike nužde, ili prihvatiti moderno brisanje wc papirom. Mada je današnji toalet kod većine muslimana opremeljen i u trendu,  što bi se reklo po 'evropski', bez mjesta za posudu s vodom,  musliman koji drži do sebe mora dobro razmisliti kako se očistiti poslije obavljanja obiju nuždi, male i velike potrebe.

      Mada se potiranje papirom naročito poslije velike nužde može tolerisati ako je čovjek obavlja van stana i kuće, ipak treba dobro o tome razmisliti svaki namaščija. Složićete se da brisanje papirom, pa makar i najmekšim i najskupljim, čak i sa onim od četiri sloja ne čisti temeljito kao što pere voda. Moderni i napredni Evropljani po ugledu na muslimane već su masovno počeli opremati WC-e keramičnim posudama opremljenih česmom (Bide). Papir je papir a voda je voda, naročito ako se čovjek redovno abdesti i klanja namaz. Normalno je da poslije pranja nakon male i velike nužde, ruke temeljito operu vrućom vodom uz upotrebu tekućeg ili klasičnog sapuna.

Rekao je Poslanik s.a.v.s.:
Prilikom potiranja ili pranja (poslije obavljene nužde) ne treba se desnom rukom potirati ili prati, niti da se njome dodiruje polni organ, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada neko od vas mokri, neka ne dodiruje svoj polni organ desnom rukom, i neka ne diše (puše) u posudu."   (Buharija, Knjiga o abdestu.)


         Ako se nalazimo u prirodi i nemamo ništa drugo dovoljna su tri kamenčića prilikom potiranja, ako nečistoća nije prekomjerna, i ne treba se potirati kostima i balegom, jer se prenosi od Selmana, radijallahu anhu, da je rekao: "  Zabranio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se za vrijeme obavljanja velike ili male nužde okrećemo prema Kibli, da se potiremo desnom rukom, da se potiremo sa manje od tri kamenčića i da se potiremo balegom (od mazgi, magaraca i sl.) i kostima."   (Muslim, Knjiga o čistoći.)


         Bolje je oprati se vodom (nakon obavljene male i velike nužde), ukoliko je moguće, jer se od Aiše, radijallahu anha, prenosi da je rekla: "  Recite svojim muževima neka se (poslije obavljene nužde) operu vodom, jer ja se stidim (tj. stidi se da im ovo kaže), uistinu, to je radio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem." (Tirmizi, Knjiga o čistoći.)
          
        Ako se i pored svih predostrožnosti koje čini vjernik boji za za ispravnost dolazećeg namaza, bolje je zamijeniti svoj donji veš, pošto svaki musliman ima više rezervnog veša.

         Nakon obavljene nužde iz nužnika treba izaći desnom nogom i proučiti: (غفرانك) Gufraneke! (Tražim Tvoj oprost). (Buharija u knjizi El-Edebu-l-mufred.)

Ni komentarjev:

Objavite komentar