ŠLJIVU NEMA KO DA JEDE

Nijaz SALKIĆ

Tekući mjesec juni će za koji dan otići u arhivu ezelsku. Počeo je za tropskim vrućinama, uplašio narod sa velikim kišama i holujama, a na svom izdisaju ne zna šta će, da li da skonča vruć ili kišovit mjesec.

Da li vam poznato da je zemlja Bosna mivom bogata zemlja. Dragi moji, u našoj domovini raste najljepše džennetsko voće i povrće. U ravnoj Posavini, Semberiji, Lijevče polju i Prijedor polju, rastu samo taki proizvodi: od famelije bostana ti je dinja i karpuza, iz famelije povrtne; paradajz, paprika, patlidžan, mrkva, rotkva, peršun i dva rođena brata, bijeli i crveni luk. Tu je rodbina žitarica; pšenica, zob, ječam, ovas i kukuruz. Posebnost naše države čini miva; šljiva, kruška, jabuka, trešnja, kajsija, šeftelija, smokva, jagoda i da ne nabrajam dalje.

Helem, danas ću uprijeti prst u voće koje bi se trebalo naći na našoj bosanskoj zastavi. Šljiva je dragosno janje miva, koju malo ko u svijetu ima, u ovakvoj njenoj ljepoti i kvalitetu. Juni je mjesec kada počinje i sazrijeva jedna od brojne famelije šljiva. Birvaktile u doba moga djeda, babe, amidže i dajdže, od šljive se moglo lijepo živjeti, jer se šljiva kalemila, sadila, njegovala, odoravala i pazila kao kakvo kućno čeljade. Ljudi moji, od prodaje šljive oživljavala su sela, čaršije, punili se kućni budžeti a momci su štimali svoju ženidbu sa objeranjem i prodajom šljiva.

Perjanicu među šljivama nosila je šljiva mađarica ili požegača. Gdje god da je nikla ili posađena, davala je dobre prinose i kvalitetan plod. Ljudi su i ovdje ostavili svoj prljavi otisak ruku, zagadili su zrak i ova šljiva je konačno nestala iz Bosne zato što ju je napala rakasta bolest šarka.

Ovaj post pišem u vremenu kada ponovo šljive prispijevaju za branje. Doleživeći narod nema onu nekadašnju groznicu i dvoumljenje gdje će šljivu prodati, kako će nabaviti ambalažu za šljivu trganicu, niti koliko ljesa ili pušnica osušiti. Mokra braća, vaktile a i sada, pokisale određenu količinu šljive za vatrenu vodicu. Šljiva rađa i propada, jer je nema ko brati niti se kome prodati. Sve se događa po onoj staroj poslovici: »Same cvale, same otpadale.«

Upamet!