14. 10. 10

MIMBERA-OMLADINA IZ SURE KEHF


Nijaz SALKIĆ

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 
''Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.

Allah, dž.š., u 18-toj suri (El-Kehf / Pećina) u 12. ajetu kažeبِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ          
 نَّحْنُ نَقُصُّ عَلَيْكَ نَبَأَهُم بِالْحَقِّ ۚ إِنَّهُمْ فِتْيَةٌ آمَنُوا بِرَبِّهِمْ وَزِدْنَاهُمْ هُدًى  Mi ti pričamo vijest njihovu s Istinom. Uistinu! Oni su bili mladići, vjerovali su u Gospodara svog, a povećali smo im uputu.

       A zatim, danas je petak, 15. oktobar 2010., ili  07. zu-l-ka’de, 1431. hidžretske godine. Ovo je četrdeset prva džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 Svaka sura u Kur'anu ima svoje mjesto, uzročnost, redoslijed i posebnost. Sura El- Kehf je značajna i zanimljiva za razmišljanje i pouku, i sura koju treba dahabetile petkom redovno učiti. Ima mnogo kazivanja o njenim fadiletima:

Imam Ahmed bilježi od El-Berra’a da je rekao: "Jedan je čovjek učio suru "El-Kehf" dok je u kući bila njegova životinja, koja se odjednom preplašila, pa je pogledao i ugledao maglu ili oblak koji ga je bio natkrio. To je spomenuo Vjerovjesniku, s.a.v.s., a on mu je rekao: 'Uči, to je smirenost koja silazi prilikom učenja Kur’ana ili koja silazi radi učenja Kur’ana.'" Bilježi se kod Buharije i Muslima u hadisu Šu‘beta, a ovaj čovjek koji je učio ovo poglavlje bio je Usejjid ibn el-Hudajr, kao što je već spomenuto u poglavlju El-Bekare".
Imam Ahmed bilježi od Ebu el-Derda‘a, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji kaže: "Ko nauči deset prvih ajeta iz poglavlja 'El-Kehf' bit će sačuvan od Dedžala." Bilježe ga Muslim, Ebu-Davud, En-Nesai i Tirmizi kao hadis koji prenosi Katade. Tekst hadisa koga navodi Tirmizi je slijedeći: "Ko nauči tri prva ajeta iz poglavlja 'El-Kehf'" i kaže: Hadis je hasen - sahih.  Imam Ahmed također bilježi od Ebu el-Derda‘a, r.a., a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: "Ko bude učio deset posljednjih ajeta iz poglavlja 'El-Kehf' bit će sačuvan od iskušenja Dedždžala."
 Prenosi ga takođe i Muslim i Nesai od Katade a kod Nesaije se kaže: "Ko bude učio deset ajeta iz poglavlja 'El-Kehf...' i spominje ostatak hadisa. El-Hakim bilježi u Svome "Mustedreku" od Ebu-Se’ida el-Hudrija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko bude učio petkom poglavlje 'El-Kehf' dat će mu se svjetlo između dva petka", a zatim kaže: "Ovo je hadis autentičnog seneda, ali ga Buhari i Muslim ne uvrštavaju u svoje zbirke."

Ko redovno  iščitava i proučava Kur'an a.š., uočiće da Uzvišeni hvali Svoje Uzvišeno Biće, kod početka i svršetka stvari, na početku i kraju mnogih sura. On je hvaljen u svakoj situaciji:
الْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي أَنزَلَ عَلَىٰ عَبْدِهِ الْكِتَابَ وَلَمْ يَجْعَل لَّهُ عِوَجًا  - "Hvaljen neka je Allah Koji Svome robu objavljuje Knjigu i nije je dao iskrivljenu, nego  ispravnu…« Uzvišeni Sebe hvali kod spuštanja Svoje časne Knjige Svome plemenitom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., jer je to ispravna Knjiga: وَلَمْ يَجْعَل لَّهُ عِوَجًا "I nije je dao iskrivljenu", već: "ispravnu", tj. originalnu:  لِّيُنذِرَ بَأْسًا شَدِيدًا مِّن لَّدُنْهُ "da teškom kaznom, koju će On dati, opomene",  وَيُبَشِّرَ الْمُؤْمِنِينَ "a da vjernike obraduje", one koji su obistinili svoju vjeru dobrim djelima: الَّذِينَ يَعْمَلُونَ الصَّالِحَاتِ  "divnom nagradom”, tj. sevapom kod Allaha, أَنَّ لَهُمْ أَجْرًا حَسَنًا "u kojoj će boraviti", u svojoj nagradi, a to je Džennet u kome će vječno biti:“vječno“, stalno - bez prestanka.

Vezano za objavu ove sure zanimljiv je razgovor dvojice Kurejšija sa dvojicom židovskih svećenika. Naime, "Kurejšije su poslali En-Nadra ibn el-Harisa i ’Ukbe ibn Ebi-Mu’ajta židovskim svećenicima u Medinu, rekavši im: 'Pitajte ih o Muhammedu i opišite im njegova svojstva, jer su oni ti kojima je data knjiga (Ehlul-kitab) i oni posjeduju ono što mi ne posjedujemo od znanja o vjerovjesnicima! 'Krenuli su njih dvojica i došli do Medine, a onda su pitali židovske svećenike o Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., opisujući im njegovu misiju i neki njegov govor. Rekli su im svećenici: 'Pitajte ga o troje, pa ako vas obavijesti o tome onda je on poslani vjerovjesnik. U suprotnom je čovjek, lažac, pa odlučite o njemu kako hoćete. Pitajte ga o mladićima koji su u davna vremena živjeli, šta je s njima bilo, jer o njima kruži čudna priča. Pitajte ga o čovjeku koji mnogo putuje i koji je obišao i Istok i Zapad Zemlje, šta je s njim bilo? i pitajte ga o duši, šta je to. Ako vas obavijesti o tome, onda je vjerovjesnik - slijedite ga!' Vratili su se En-Nadr i ’Ukbe Kurejšijama i obavijestili ih o onome što su im rekli židovski svećenici. Kurejšije su zatim došli i pitali Vjerovjesnika, s.a.v.s., o tome, pa im je on rekao: 'Obavijestiću vas sutra o onome o čemu ste me pitali', a nije rekao ako Bog da. Otišli su od njega. Prošlo je petnaest noći a da mu se Džibril nije pojavio sa objavom pa su stanovnici Meke digli uzbunu, rekavši: 'Muhammed nam je obećao sutra dati informaciju, a danas je petnaesti dan u kojemu smo osvanuli a on nas ne obavještava o onome čemu smo ga pitali.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., rastužio se zbog zadržavanja objave, bilo mu je teško zbog onoga što govore stanovnici Meke.«

Allah s.v.t.a. na kraju daje odgovor i oraspoložuje Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.s., u njegovom žaljenju za idolopoklonicima koji su ostavili vjeru i udaljili se od nje: فَلَعَلَّكَ بَاخِعٌ نَّفْسَكَ عَلَىٰ آثَارِهِمْ إِن لَّمْ يُؤْمِنُوا بِهَٰذَا الْحَدِيثِ أَسَفًا “Pa zar ćeš ti za njima od tuge svisnuti, ako oni u govor ovaj neće da povjeruju?"

Ashabi u učenjaci o pećini Kehf

Pećina "El-Kehfa", je pećina na brdu u koju su se sklonili svi spomenuti mladići, a što se tiče "Rekima", El-Avfi prenosi od Ibni Abbasa, r.a.: "To je dolina, u blizini Ejle." Dahhak kaže: "Kehf je pećina a Rekim je ime doline." Se’id Ibn-Džubejr kaže: "Rekim je ploča od kamena na kojoj su ispisana kazivanja stanovnika pećine a zatim su je stavili na vrata pećine." Ibn-Džerir kaže: "Rekim dolazi na oblik 'fe’il' u značenju 'merkum/ numerisan', kao što se kaže za ubijenog 'maktul' i 'katil' i njegov je izbor da ploča ovdje označava knjigu.


  Omladina iz  El- Kehfa za primjer
إِذْ أَوَى الْفِتْيَةُ إِلَى الْكَهْفِ فَقَالُوا رَبَّنَا آتِنَا مِن لَّدُنكَ رَحْمَةً وَهَيِّئْ لَنَا مِنْ أَمْرِنَا رَشَدًا "Kad se nekoliko momaka u pećini sklonilo pa reklo: 'Gospodaru naš, daruj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku smjernost.'” Uzvišeni obavještava o mladićima koji su se sklonili od svoga naroda kako im oni ne bi vjerovanje doveli u iskušenje. Pobjegli su od njih, sklonivši se u pećinu na brdu, kako bi se od njih sakrili, pa su nakon ulaska u nju učinili dovu riječima : رَبَّنَا آتِنَا مِن لَّدُنكَ رَحْمَةً ا “Gospodaru naš, daruj nam Svoju milost”, tj. podari nam milost koja će nas sakriti od našeg naroda: وَهَيِّئْ لَنَا مِنْ أَمْرِنَا رَشَدً "i pruži nam u ovom našem postupku smjernost", kao što se spominje u hadisu: "A što nam budeš određivao kao sudbinu, učini da nam svršetak bude pravilan". Uzvišeni spominje da su oni bili mladići, znači omladina koja je tražila svoj identitet i odgovore na esencijalna pitanja, a koje je veće pitanje od pravilne vjere. Mladi ljudi iz sure El-Kehf su bili inteligencija koja je pronašla Istinu za razliku od starijih savremenika koji su bili uobraženi i 'prošli', koji su iskusili sve blagodati prolaznog dunjaluka bez želje da mijenjaju svoje ružne navike i griješne provode a samo mali dio njih prijeđe na islam. Dio tadašnje omladine, izolovani po svojoj volji, pripadaju omladini koja je povjerovala Uzvišenog a On im je uzvratio uputom: وَزِدْنَاهُمْ هُدًى “ a Mi smo im Uputu još više učvrstili.”

Nauk i pouka

Iz ovog zanimljivog kazivanja da se zaključiti da je omladina oduvijek bila snaga koja bi mogla 'kola' progresa vući naprijed. Ako je na pravom putu onda je to zdrava snaga i nada da je društvo kome ta omladina pripada zdravo i da će preživjeti. Što se današnje omladine tiče, velikoj većini su ideali muzičke zvijezde, filmske dive i glumci, te sportski idoli i mega zvijezde. Omladina većinu vremena provodi u kafanskim prostorima, za računarima igrajući igrice i virtualno se družeći na faceboku, obilazeći sportske kladionice i fudbalske utakmice, posjećujući mega koncerte makar se za njih i avionske karte kupovale. Mnogo se  sjedi uz televizore ne prouštajući niti jednu jedinu epizodu maratonskih lažljivih trakavica i safunica, raznih reality shou-a, te se trujući drogom i hektolitrima alkoholnih pića. Istina, ima i 'trijezne' i zdrave omladine na pravom putu, ali kur'ansko iskustvo sa omladinom iz pećine Kehf treba razvijati, proučavati i primjenjivati kod naše mladeži.

Dova     
              Gospodaru naš, uputi na pravi put djecu našu i jetime naše, sačuvaj ih od zla svakoga, i učini ih iskrenim robovima Tvojima, zaštiti njihovu imovinu, učini ih blagim i poslušnim nama,  a nas učini ljubaznim i blagim prema njima.
              Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. 

            Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je: الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ  Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Rijadus-Salihin 

Ni komentarjev:

Objavite komentar