Nijaz SALKIĆ
Završavao se dvadeseti vijek pa su ljudi avazile odbrojavali zadnjih 30 godina i nadali se da će dočekati i hairli zaokružiti 2 hiljadarke. Moderne su bile cipele ali većina naroda je kupovala 'borovske' i 'niške' opanke. Poljoprivrednici su voljeli nositi gumene čizme s rane jeseni a dahabetile zimi i s proljeća. Na selu je uživao poljoprivrednik ako je mogao kupiti jednog ili dva konja, komplet za oranje, sijanje i gumenjak ili gumarice. Ko je bio dobar i blizu partijskih jasala skakao je o radosti kada su mu na rate dodijeli traktor.
Narod se snalazio na sve moguće načine. Ipak najsretniji su bili oni što su 'pobjegli' u grad da tamo žive od fabričkih mašina. Svakoga nije mogla zapasti sreća da u kundurama gazi čaršijsku kaldrmu. Bilo je ljudi što su povremeno silazili u čaršiju da bi zaradili koju paru. Davno je rečeno da 9 deredža, (dobrota i prednosti) živi u gradu a jedna na selu, a i ta jedna ide uvečer u grad na konak.
Jedan od onih što su za nafakom povremeno silazili u grad bio je i Jasim Trnjanin iz Kozaruše kod Kozarca. Jasim je imao konja Zekana i jedna učuperna kola, gumenjak u kojeg bi natovario desetak sepeta krušaka ćećavki i najboljih potkozarskih lubenica. Zapjevao bi Jasim vozeći kruške i lubenice kada bi krenuo iz Kozarca do Prijedora. Onda bi zapalio cigaru i krenuo po prijedorskim mahalama, selima i čaršijom. Vikao bi kod svake kuće: »Narode, narode, evo lijepih krušaka ćećavki i najboljih lubenica ispod Kozare.«
Tako je vozio i obavještavao narod da on Jasim Trnjanin ima dobre kruške i sladak bostan, to je činio sve dok je u kolima bila zadnja kila krušaka. Kada bi se rastao od svoje 'robe' onda bi onako umoran a sretan zapjevao onu našu: 'Pokraj Sane procvjetala polja….' To je Jasim radio cijelih 20 godina svoga života.
Rahmet mu dobroj bosanskoj duši!
Ni komentarjev:
Objavite komentar