Nijaz SALKIĆ
Slušamo kako je onaj u onom anamo selu zglajzo' u jarak. Kažu prebrzo vozio.
Izatale ne projde bukadar vakta, po čaršiji rastelališe da je mlad insan k'o rosa fasovo šećer. Vele prebrzo živio a nije na kašiku jeo.
Za jednog našeg poznatog i uglednog građanina javiše da se konačno vraća u zavičaj. Priča se da da je butum ozaifio i samo su ga mogli razumjeti što im je išaretom tafrio, da svoje kosti hoće ostaviti na svom mezarju i među svojima ljudima.
Ja bih samo ako smijem dodao. Iz dana u dan, iz noći u noć, insan ima sve manje razloga da se smije i veseli. Koliko li sam samo u zadnjih 6 mjeseci pročitao osmrtnica i čitulja o ljudima koje sam poznavao a oni otišli da ih nisam stigao ni ispratiti.
Velim vam samo da je ovaj vakat hitar, toliko prolijeće da kadar nisam sve habere upratiti akamoli ibrete koje mi šalje protabiriti a dahabetile nešto od toga skontati.
Kako je s vremenom kod vas?
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar