JARANI

Nijaz SALKIĆ

U početku je bio žar. Kasnije se ljubav iskrila, žarila, plamtila i prelijevala po bijelim dvorima. Iz ljubavi je niklo gnijezdo. Gnijezdo se vremenom okitilo dječijim glasićima. Djeca su rasla, blago se sticalo a roditeljska ljubav se u podjednakim hisetima razdjeljivala evladima. U kasnim četerdesetim su prvi ptići prhnuli.

Gnijezdo se polagahno praznilo. Baš kao na početku ove priče ostalo je dvoje. Nisu kao nekada mladi a ipak ljubav u njima tinja.  Ne žari kao u ranim dvadesetim a ipak trtnja plamen iz starih glavnji.

Dvoje nekada mladih postali su iskreni jarani koji se razumiju a da uopće ne prozbore niti jedne riječi. Jarani su uglavnom nekakvi prijatelji a muž i žena u jesen svoga života su najbolji jarani a bezbeli i dobri prijatelji.