بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas.
Allah, dž.š., u 3. suri (Ali Imran- Imranova Porodica) u 104. ajetu kaže:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَلْتَكُن مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ ۚ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ
''I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići. ( Ali Imran, 104 )
A zatim, danas je petak, 25. februar 2011., ili 22. rebiu-l-evvel, 1432. hidžretske godine. Ovo je dvanaesta džuma u novoj hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
Ovo je vrijeme neočekivanih događaja. Vakat je ovo općeg nezadovoljstva, gubljenje radnih mjesta i povećanja siromaštva. Jerbo, neimaštinja sa sobom donosi mnoge bolesti a najteža od sviju je duševna i duhovna neuravnoteženost. Ko nije osjetio glad i nestašicu ne zna šta je to dno. Vjera je u svemu mjera a mjera za naše djelovanje je vjera. U dobru je lahko dobar biti, kaže stara izreka. Vjerski tribuni su daije-pozivači i opominjači. Oni moraju u ovom teškom vremenu doći do svakog čovjeka, saslušati ga, utješiti i ponekad suzu sa lica obrisati. Opominjati i pozivati ljude na put spasa i na put istine je dug sviju onih koji su se prihvatili emaneta. Danas ima mnogo svakojakih pozivača. Malo je onih što hoće razgovarati, utješiti, pružiti ruku, pomoći makar i time da se pažljivo sasluša osoba u nevolji. Utjeha je svima prijeko potrebna. Oni što se emaneta i opominjanja prihvatiše dužni su da govore dobre i korisne riječi, da rade pravo i da budu ljudima na pomoći u svojim mogućnostima. Kaže Uzvišeni Allah:
وَلْتَكُن مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ ۚ وَأُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ
''I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići. (Ali Imran, 104-105);
وَمَنْ أَحْسَنُ قَوْلًا مِّمَّن دَعَا إِلَى اللَّهِ وَعَمِلَ صَالِحًا وَقَالَ إِنَّنِي مِنَ الْمُسْلِمِينَ ''A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ‘Ja sam doista musliman!’"(Fussilet, 33).
Zato treba sići među 'obične' ljude, obići ih, utješiti, saslušati i porazgovarati sa njima. Ljudi, osobito oni zdravstveno slabi, socijalno ugroženi, potrebni su blage, mehke i utješne riječi. Jerbo, materijalizam je zahvatio sve što se čovjeka tiče, pa i samu insansku dušu je okupirao. Čovjek nema jednog momenta da je sam sa Bogom, nema vakta da ostane sam sa sobom. Nekima posao, drugima mediji i televizija ne daju predaha i slobodnog trenutka. Ako neće vjerski ljudi sići u narod, otvoriti im oči, razgrnuti po duši, pa ko će onda? Riječ onih koji imaju misiju pozivanja mora doprijeti do čovjeka. Se'id b. Musejjeb je rekao: „Ako naređuješ dobro i odvraćaš od zla neće ti naškoditi onaj ko ostane u zabludi ako si ti na pravom putu.“ (Tefsir Ibn Kesir, u komentaru Maide, 105) Ibn Mes'ud je upitan: „Ko je živi mrtvac?“ odgovorio je: „Onaj ko ne poziva dobru i ne odvraća od negativnog.“ (Bilježi ga Ibn Ebi Šejbe u el-Musannefu, br. 37577, Bejheki u Šu'abul-Iman, br. 7590, Ebu Nuajm u Hiljetil-Evlija', i dr.)
Oni što su se prihvatili emaneta pozivanja i opominjanja ima tri vrste:
Prva je grupa nemarnih. Oni su se emaneta prihvatili a emanet ne odrađuju. To su službenici koji su samo zauzeli nečije mjesto a napustili pozivanje na dobro i odvraćanje od zla i uopće ne pokazuju interes za popravljanjem stanja kod ljudi. Oni čine veliku grešku jer svojom nebrigom za popravljanjem stanja ostavljaju prostor za širenje zla i griješenja i daju priliku šejtanu i pozivačima u zablude i grijehe da neometano zavode. Mnogi od njih se kriju za regulative i nedorečene paragrafe statuta na koje se pozivaju, pa govore, to nije moj djelokrug rada i nije moja briga, nisam za to plaćen, neka to drugi odradi. Tako vrijeme prolazi, ljudi ostaju prepušteni sebi i vremenu da ih pregazi a oni koji su se emaneta prihvatili misle da za svoj nerad neće Dragome Bogu odgovarati.
Druga grupa je ona skupina odlučnih da poziva na dobro i spriječava zlo, a opet je i ona zastranila. Oni ljudima pristupaju grubo i agresivno i umjesto da ih razveseljuju i da ih onim što im Uzvišeni obećaje, raduju oni ljude plaše i svojom grubošću rastjeruju. Oni nemaju mudrosti niti sabura i strpljenja da saslušaju, da utješe, da obraduju, da ohrabre, da pomognu. Često ljudima postaju dosadni i odbojni zbog stalnog navaljivanja na njih, stoga više prave nered nego što stanje popravljaju jer njihovo djelovanje pospješuje razdor među ljudima i tjera ih od Pravog puta. Allah Svoga Poslanika upozorava na ovaj odbojni i rastjerivački pristup u da'vi pa kaže: فَبِمَا رَحْمَةٍ مِّنَ اللَّهِ لِنتَ لَهُمْ ۖ وَلَوْ كُنتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لَانفَضُّوا مِنْ حَوْلِكَ ۖ فَاعْفُ عَنْهُمْ وَاسْتَغْفِرْ لَهُمْ وَشَاوِرْهُمْ فِي الْأَمْرِ „Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima. A da si osoran i grub oni bi se razbježali iz tvoje blizine. Zato im oprosti i moli da im bude oprošteno, i dogovaraj se s njima.“ (Ali-Imran, 159) Ova grupa ljudi treba znati da niko od njih nije bolji od Allahovih poslanika Musaa i Haruna niti danas postoji čovjek gori nego što je bio faraon pa ipak Allah je Musau objavio: اذْهَبَا إِلَىٰ فِرْعَوْنَ إِنَّهُ طَغَىٰ „Idite vas dvojica faraonu, on se, doista, osilio, فَقُولَا لَهُ قَوْلًا لَّيِّنًا لَّعَلَّهُ يَتَذَكَّرُ أَوْ يَخْشَىٰ pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao.“ (Ta-Ha, 43-44)
Ibn Kesir komentarišući ovaj ajet kaže: „U ovom je ajetu divna pouka za način pozivanja vjeri kroz nježnost.“ Es-Sa'di u komentaru kaže: „Obratite mu se blagim riječima – dakle, lahke i ljupke riječi, obraćajući se s blagošću i nježno, kulturno se izražavajući, bez vulgarnosti i razmetljivosti, bez zajedljivosti u riječima, kao i bez grubih postupaka. Jer možda će se zbog blagih riječi dozvati onom što je korisno i to praktikovati ili se pobojati onog što će mu naškoditi pa se toga ostaviti. Nježne riječi to mogu postići, a grube samo stvaraju odbojnost prema onome ko ih izgovori.“ Kako su divne riječi Vjerovjesnika: „Blagost ukrasi sve u čemu se nađe, a iz čega god izostane to bude unakaženo.“ (Sahihu Muslim, od Aiše, radijallahu anha.)
Treća skupina je grupa onih koji su našli mjeru. To su oni koračaju sigurnom stazom, između dvije nastranosti, slijedeći Allahovog Poslanika kome je Allah objavio:
قُلْ هَٰذِهِ سَبِيلِي أَدْعُو إِلَى اللَّهِ ۚ عَلَىٰ بَصِيرَةٍ أَنَا وَمَنِ اتَّبَعَنِي ۖ وَسُبْحَانَ اللَّهِ وَمَا أَنَا مِنَ الْمُشْرِكِينَ Reci: "Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim." (Jusuf, 108)
Na tom putu oni se drže savjeta današnje uleme čija izreka je: „Na lijep način pozivaj u ono što je lijepo, a od ružnog ne odvraćaj na ružan način.“
Ovom prilikom želim podsjetiti na ovo teško vrijeme u kome ima armija mladih ljudi koji su prepušteni sami sebi. Oni su trenutno ostavljeni ulici, drogi, kriminalu i djelovanju šejtana koji ih vodi stranputicom. Ulema i oni koji su se prihvatili emaneta pozivanja i upućivanja na dobro a odvraćanja od zla moraju brižno pristupiti zadatku da kroz pažljivo odabrane i kvalitetno urađene programe a sve kroz vjersku edukaciju pristupe roditeljima te djece i omladine i zajedničkim naporima pokušaju da ih vrate na pravi put. Na tom hairli putu brige za buduće zdrave nosioce društva i vjere, nema izgovoru i poštapalicama tipa 'to ćemo kasnije uraditi', 'nema se trenutno sredstava', 'nije još sazrela prilika', i sl.
Nosioci emaneta pozivanja na dobro i odvraćanja od zla su svjesni da samo Uzvišeni Allah dž.š. upućuje na pravi put koga On hoće a naše je da pozivamo blagošću, mudrom i lijepom riječju. Zaista je vjera savjet i zbilja je vjera lijepa riječ. Pozivajući na putu dobra treba da budemo ustrajni i da pozovemo svakoga koga volimo i do koga nam je stalo, jer u Džennet neće ući niko osim vjernika.
Pozivači smo ubijeđeni da ćemo za trud biti nagrađeni jer se od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko bude pozivao na Pravi put, takav će imati nagradu svih onih koji mu se budu odazvali i na tom putu istine ga slijedili, s tim da od njihove nagrade ništa neće biti oduzeto, a onaj ko bude pozivao u zabludu, takav će imati grijeh svih onih koji ga u toj zabludi budu slijedili, s tim da se od njihovog grijeha isto tako ništa neće oduzeti.'' Bilježi ga Muslim.( Muslim, br. 2674, Knjiga o znanju, poglavlje ''Ko u islam uvede neki lijep običaj''.)
Dova
Gospodaru naš, nadahni nas činjenjem lijepih djela i savršenim ahlakom, jer samo Ti na to upućuješ, i odvrati nas od ružnih djela i ponašanja, jer samo Ti možeš od toga odvratiti! Gospodaru naš, nadahni nas da činimo dobra djela, a da se klonimo loših djela, i da volimo siromahe.
Milostivi Gospodaru, podari nam ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.
Gospodaru naš, pomozi nam da se prije smrti iskreno pokajemo i da pred smrt izgovorimo šehadet, a nakon smrti obdari nas džennetskim blagodatima. Oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, a naša posljednja dova je:الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم
Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul Buhari, Sahvetul-islamijje, Dnevni virdovi.
Nijaz SALKIĆ
Ni komentarjev:
Objavite komentar