MIRUH RAMAZANA (25)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 25. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 

Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.

Zašto nas je malo na mukabelama?

 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.

25. džuz

Dvadeset peti džuz čini zadnjih 8 ajeta sure Fussilet i četiri sure: Eš-Šura, Ez-Zuhruf, Ed-Duhan in El-Džasije. U ovom džuzu Uzvišeni Allah govori o svojoj milosti. Kako je milostiv Allah najbolje govore kur’anski ajeti in hadisi. Allah, dž.š., je milostiv i  On svoju milost daje, kome hoće i uzima je kome hoće.

U Kuranu stoji: ,,Milost koju Allah podari ljudima niko ne može uskratiti, a ono što On uskrati niko ne može, poslije Njega, dati; On je silan i mudar!” (Fatir, 2).

Takođe se spominju oni koji će završiti u šejtanskom društvu:

,,Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati;.” (Ez-Zuhruf, 36)

Nemojmo biti poput onih koje u suri Fussilet Allah proziva: ,,Čovjeku ne dosadi da bogatstvo traži, a kada ga neimaština zadesi, onda zdvaja i nadu gubi“, niti: ,,Kada čovjeku milost Našu darujemo, postaje nezahvanik i uzoholi, a kad ga nevolja dotakne, onda se dugo moli“. I budimo zahvalni na onome što imamo, jer Allah zna koliko bogatstva nam je dovoljno da bismo sačuvali svoju vjeru, ali i život.

 Ili, ,,kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili..." (Eš-Šura, 27), a život jer ,,ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate. (El-Bekare, 216). 

 Odnosno, Allah zna kakvi bismo bili da imamo više, da smo bogati i kako bi time bili iskušani pa čak i izgubili svoju vjeru. Koliko poznajemo slučajeva da se neko nama poznat obogatio i djelimično napustio svoju vjeru, nema ga na u džamiji, putuje svijetom, a hadž nije obavio i sl.? Želimo li više bogatstvo s nezadovoljstvom Allaha ili običan život pa čak i siromaštvo sa zadovoljstvom Allaha? Stoga, kada dovimo molimo Allaha da nas sačuva siromaštva i da nas obaspe bogatstvom koje će nas približiti, a ne udaljiti od Njega. Drugo, Allah zna šta je najbolje za naš ovodunjalučki život. Tražimo od Njega veću imovinu, a ona nam može biti propast. Čovjek toliko priželjkuje novo, bolje, brže auto i ono ga odvede u tešku nesreću i smrt. Stoga, razmišlja li čovjek šta dovi? Uplašili se svojih želja?

 Stoga, naročito, tražimo od Allaha ono što je najbolje za nas, jer nam poručuje u suri Eš-Šura (36): ,,Sve što vam je dato – samo je uživanje u životu na ovom svijetu, a ono što je u Allaha – bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju“. Stoga, uvijek se zapitajmo dovimo li više za dunjalučko ili onosvjetsko bogatstvo? I samom logikom je onosvjetsko bolje, jer je vječno spram dunjalučkog koje kad-tad nestane, istruhne, izgubi sjaj…

 Jer to je osobina nevjernika, koji se se gramzivo bore za Ovaj svijet pa nam Allah kaže u suri Ez-Zuhruf (33-35): ,,A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju. i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju, i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga biće za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili“. Sura Ez-Zuhruf nam govori da izaberemo koje želimo ukrase: ovosvjetske ili onosvjetske?

 Zlato, ukrasi, nakit… bogatstva uvijek su bila ovosvjetska mjerila ljudi pa nam Allah u nastavku sure Ez-Zuhruf donosni rezonovanje nevejrničkog naroda i faraona o Musau: “Zašto mu nisu stavljene narukvice od zlata ili zašto zajedno sa njim nisu došli meleki?" (53). I danas se ljudi dive i žele biti prije u društvu bogatih ljudi, glumaca, poznatih ličnosti, radije bi s njima na iftar, nego u društvu onoga kojeg i ne primjećujemo u svom okruženju, a koji svaku noć, cijelu ili dio njezin, probdije u noćnom namazu.

 Dok kod Allaha, odnosno onosvjetska mjerila, su dobra djela koja će rezultirati bogatsvom: ,,O robovi Moji, za vas danas straha neće biti, niti ćete i za čim tugovati; oni koji su u ajete Naše vjerovali i poslušni bili. uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni!" Oni će biti služeni iz posuda i čaša od zlata, u njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti. "Eto, to je Džennet koji vam je darovan kao nagrada za ono što ste radili... (Ez-Zuhruf, 68-72)

 Koja je razlika između zlata i ukrasa na Ovom i Onom svijetu: u vremenskom trajanju. Ovosvjetsko ima rok trajanja, kao što čovjek ima i rok uživanja u njemu, dok je onosvjetsko vječno.

 U suri Eš-Šura (14) Allah nas upozorava kako su zalutali ehli kitabije, odnosno kako je rasprava iz nedostatka međusobne ljubavi dovela da se podijele međusobno. Jedan od najvećih problema muslimana danas jesu upravo rasprave i međusobne podjele, od mezhepskih do političkih podjela.

 U suri Ed-Duhan se govori o strahotama Sudnjeg dana i blagodatima dženneta. Također, spominje se i noć Lejletu-l-Kadr koju trenutno tražimo u zadnjoj trećini mjeseca ramazana. Upravo kako se naše mukabele nalaze u zadnjoj trećini ramazana tako se i Kadr počinje spominjati s ulaskom u završnicu Kur'ana.