HAJD ABDIJA

PJESMA ABDIJA

1866 godine pod naslovom ABDIJA napisao je Jusuf-beg Čengić, zvani Pašić, iz Foče pjesmu s kojom je savjetovao svoga sinovca pod imenom Abdija. Ta se pjesma ubrzo rasprostranila po cijeloj Bosni i Hercegovini i traje kroz vrijeme.
* Ovdje je integralni autorov tekst kao i tumačenje riječi koje je dao Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak u svojoj knjizi NARODNO BLAGO, 1887. u Sarajevu.

1.
Hajd' Abdija ti na vaz¹,
Klanjaj pet vakat² namaz³,
Terč⁴ ne čini božji farz⁵,
A za Boga, Abdija.

2.
Aškom⁶ srce napuni,
Allah, Allah⁷ sve zbori
Svoga Boga spominji,
Ah! sve čini, Abdija.

3.
Nemoj dunja⁸ milovat',
Krivo zborit' i lagat',
Gafil⁹ biti i spavat',
Jazuk¹⁰ ti je, Abdija.

4.
Haram¹¹ lokme¹² ne jedi,
Ti istinu besjedi,
A besposlen ne sjedi;
Dobro slušaj, Abdija.

---

¹Vaz - prodika.
²Vakat - vrijeme.
³Namaz - klanjanje, molitva.
⁴Terč - izostaviti, propustiti.
⁵Farz - božja zapovjed.
⁶Ašk - božja ljubav.
⁷Allah - Bog.
⁸Dunja - svijet na kojem živimo.
⁹Gafil - nemaran, lijen, nehajan.
¹⁰Jazuk - šteta, škoda.
¹¹Haram - od Boga zabranjeno.
¹²Lokma - zalogaj, hrana, jelo.

---