Nijaz SALKIĆ
Jesen je predvorje zime. To je zadnje godišnje doba u kome se još može na suncu ogrijati. Ipak je jesenje sunce većinom škrto u toploti ali sunce je ipak sunce. Jesen je eto ustreptala skupocjenim bojama i bogata sakupljenim plodovima sijanim na proljetnim njivama mladosti a uzgajana snagom i zrelošću životnog ljeta.
Dok smo ljeto trošili nismo očekivali da će jednom puhnuti sabahzorski vjetrovi jesenski. Ko bi se nadao da će ohladitii sve ono što je nekad bilo vruće, drago, slatko i željeno. Ostudenio je plućima potrebni zrak, ohladila tijelu neophodna tekućina voda, i zrak ne dišemo punim plućima već onako nazor, čak ni hrana nije slatka kao nekada.
Helem, jesen je ispisala svoju knjigu. Korice polahko ukrašava pootpadalim lišćem svih vrsta drveća. Dok lišće pada zemlja po lahko sebi privlači, iznemogle, bolesne i najstarije generacije ljudi. U jednoj godini se zamijeni sve što je izlistalo a u 100 godina sve što se rodilo na dragoj planeti Zemlji.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar