SMRT DŽENETIĆA DIŠE

Vezak vezla Dženetića Diša

U Bistriku, na bijelu ćošku,

Vezući je iglu izgubila,

mrtvački je sanak prevario,

na san joj je Azrail došao,

i ovako njojzi besjedio:

,,Sei sejza, ne sakupljaj ćeiza!

Ja sam tebi ćeiz sakupio:

Pet aršina bijela ćefina,

metar zemlje i zelene trave.''

Kad to čula Dženetića Diša,

od sebe đerđef oćušnula,

Kol'ko ga je lahko oćušnula,

sve četiri noge polomila.

Ona ode u tanahnu kulu

i odvrće sadefli sanduke

i povadi ruho djevojačko,

sam' ostavi vezenu mahramu,

pa iznese na mermer avliju,

pa zapali ruho djevojačko.

Nek se svila ispod neba vija,

Nek se zlato u topove zbija.

Pa se vrati svojoj miloj majci,

__ ,,Halali mi, moja mila majko!''

Zabilježio Muhamed Hadžijahić u časopisu ,, Novi Behar'' 1931. godine

TATARIJA