Nijaz SALKIĆ
Mi smo muslimani. To ponavljamo kada nas upitaju koje smo vjere. Molite li se svome Bogu, priupitaju nas znatiželjnici i komšije tamo gdje smo se naselili poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu. Hoće nas tim riječima priupitati i belćim provjeriti susjedi koji nisu muslimani. Dakle, klanjate li se još svome Bogu kao što su se vaši djedovi klanjali u Bosni? Ma ne klanjam osim ponekad al' imam čisto srce i nikoga ne mrzim. Ma šta ima veze, pušim, bome i popijem, svejedno mi je šta jedem, mogu i sa pijanicama a mogu i sa trijeznima.
Helem, mnogi muslimani su raseljeni iz rodnog zavičaja na sve meridijane svijeta. Sa sobom su ponijeli pune albume slika i ponešto sjećanja na pripadnost ummetu Muhammedovom a.s. Što se prakse tiče muslimani sunete djecu sa hodžom i bez alkohola, a većina njih priređuje sunetluke i bez hodže a s alkoholom i muzikom. Žene se i udaju uz šerijatsko vjenčanje bez alkohola a žene se sa šerijatskim vjenčanjem sa alkoholom ili poneko napravi vjenčanje sa hodžom a bez alkohola.
Zanimljivi smo mi ljudi. Možemo potrošiti na svadbu uz alkohol i po nekoliko hiljada maraka i eura a da ne trepnemo okom i ne požalimo za tim. Ako bi neko savjetujući kazao da je grehota trošiti novac na svadbu uz alkohol, jer je alkohol majka svakog zla i haram, kazao bi mu domaćin, ima se more se, gledaj svoja posla. Opet, kada istim takvim dođu džematski ljudi i zamole te iste domaćine da poravnaju vazifu ili pomognu džemat sa 50 ili 100 evra ili maraka, ovi odgovore, brato moj, nema se, ne mere se, zaobiđi nas.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar