Nijaz SALKIĆ
Kada je era elektrifikacije zahvatila i seoska područja Socijalističke Narodne Republike Bosne i Hercegovine, ljudi su bili na vrhuncu očekivanja i nadanja. Svako je želio da do njegove kuće dođe struja ili bar da se u njegovom sokaku sa bandere zasvijetli žuti snop električene svjetlosti. Kopale su se dobrovoljno rupe za nove bandere na koje će električar pobožno zavrnuti šolje i zakačiti električne žice.
Helem, bila su to lijepa vremena u kojemu je malo ko mogao da se do sitosti najede i dobre haljinke nadere. Radovalo se danu kada će u kući makar u jednoj sobi zasijati žuta svjetlost iz tanke volframove žice. Prošlo je dvadesetak godina od velike 'električne' kampanje. Uvođenje struje u domaćinstva postalo je uobičajeni proces. Ljudi su finansijski ojačali i počeli su se takmičiti ko će u kući imati više sijalica. I nije to sve. Svaki iole ozbiljniji domaćin bi na ćošku kuće instalirao dodatnu vanjsku sijalicu koja se palila iza akšama a svijetlila bi sve dok se cura iz kuće ne bi vratila sa prela ili korza ili pak domaćini sa sijela.
Naročito namli domaćini bi sijalicu zaštitili jačim i debljim staklom a pojačali bi bi je metalnim tanjirom koji je štitio svjetiljku od vjetra i kiše.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar