الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ
الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ
بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ
شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ
مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ
اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ
وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا
لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صلى الله
تعالى عليه وعلى آله وأولاده وأزواجه وأصحابه وأتباعه. وخلفائه الراشدين المرشدين
المهديين من بعده. ووزارئه الكاملين في عهده. خصوصا منهم على ساداتنا أبي بكر وعمر
وعثمان وعلي. وعلى بقية الصحابة والقرابة والتابعين. والذين اتبعوهم بإحسان إلى
يوم الدين، رضوان الله تعالى عليهم وعلينا أجمعين. أما بعد، فيا عباتد الله، اتقوا
الله وأطيعوه. إن الله مع الذين اتقوا والذين هم محسنون. قال الله تعالى فى كتابه
الكريم: ..
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ
الرَّحِيمِ
وَالَّذِينَ هَاجَرُوا فِي اللَّهِ مِن بَعْدِ مَا ظُلِمُوا
لَنُبَوِّئَنَّهُمْ فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً ۖ وَلَأَجْرُ الْآخِرَةِ أَكْبَرُ ۚ
لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ
صدق الله العظيم
صدق الله العظيم
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ
الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog,
Samilosnog!
Hvala Allahu dželle ša'nuhu. Njemu se
zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od mahana i
ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne
može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može
uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov
Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije
nego što nastupi Sudnji čas.
Allah, dž.š., u 4. suri (En - Nisa /
Žene) u 31. ajetu kaže:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ
الرَّحِيمِ
إِن
تَجْتَنِبُوا كَبَائِرَ مَا تُنْهَوْنَ عَنْهُ نُكَفِّرْ عَنكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ
وَنُدْخِلْكُم مُّدْخَلًا كَرِيمًا
“Ako se budete klonili velikih grijehova, onih
koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preko manjih ispada vaših preći i uvest ćemo
vas na divno mjesto”. A zatim, danas je petak, 18. maj
2012., ili 27. džumade-l-uhra, 1433. hidžretske godine. Ovo je dvadeset peta
džuma u novoj hidžretskoj godini.
Cijenjeni džemaate!
"One koji se isele Allaha radi,
nakon što su bili progonjeni, Mi ćemo još na ovom svijetu na lijepo mjesto
smjestiti; a nagrada na onom svijetu biće još veća - kad bi oni samo
znali",...onima koji budu trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali."
Ovaj kur'anski ajet objavljen je u vrijeme
iseljenja muslimana u Abesiniju-Etiopiju, koji su bili izloženi žestokim zlostavljanjima
od sugrađana. Zlo je prešlo branu pa su muslimani utočište tražili u državi,
Abesiniji da bi u iseljeništvu Uzvišenom mogli ibadet činiti. Hidžru je učinilo
80 muškaraca i jedna žena, Allah bio zadovoljan njima a i oni Njime. To je On i
učinio (da budu Njime zadovoljni), pa im je Uzvišeni obećao nagradu na oba
svijeta, pa kaže: لَنُبَوِّئَنَّهُمْ فِي الدُّنْيَا حَسَنَةً "Mi ćemo ih još na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti."
Ni jedna muka nije dovijeka. Kada je vaktom muhadžirluk
postao ono juče, pokazalo se da iseljenje u ime Boga ima svoju vrijednost i
korist. Allah, dž.š., je tadašnjim muhadžirima nadoknadio to iseljenje lijepim
smještajem u Medini i obilnom nafakom u njoj, boljom nego što su ranije imali.
Jer, ako ljudi ostave nešto drago srcu u ime Allaha, dž.š., On će im to
nadoknaditi nečim boljim za njega. Tako se i desilo, pa je Allah, dž.š., svim
muhadžirima dao mogućnosti pa su postali vođe i vladari, a svi su se oni
iskreno bojali Allaha. I nije to sva nagrada za one koji se pridržavaju Allahove Riječi i Njegova užeta.
Uzvišeni obavještava da muhadžirima pripada وَلَأَجْرُ
الْآخِرَةِ أَكْبَرُ nagrada na budućem svijetu veća nego na
dunjaluku, jer Uzvišeni veli: "A
nagrada na onom svijetu bit će veća", znači, veća od onoga što smo
im dali na dunjaluku, لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ "kad bi oni samo znali", što
znači da su znali oni koji su izostali od Hidžre šta im je Allah, dž.š.,
pripremio kao nagradu za njihovu pokornost i pokornost Allahovom Poslaniku,
s.a.v.s.
Uzvišeni Allah natanko opisuje uzroke i
posljedice djelovanja iskrenih robaova pa
kaže: الَّذِينَ صَبَرُوا وَعَلَىٰ رَبِّهِمْ
يَتَوَكَّلُونَ "Onima koji budu trpjeli i u Gospodara se
svoga uzdali", znači trpjeli maltretiranja svojih sunarodnjaka
oslanjajući se na Allaha, dž.š., Koji im je uljepšavao njihov svršetak i kraj i
na dunjaluku i na ahiretu.
Bez žrtve ništa
Jerbo,
napuštanje muslimanskih rodovitih posavskih polja i ravnica, nabreklih voćnjaka
ili bogatih šuma i planina bosanskih, nije bilo lahko, ali kad dođe vakat da se
bira, rodna kuća i imanje ili vjera, onda se vjera uzima a sve drugo makar i
privremeno ostavlja. To je zaista velika i teška žrtva! Čaša žuči koju su mnogi
muslimani morali iskapiti prvo u Mekki a onda kasniji Ummet diljem Svijeta, događao
se zato da bi na koncu slast pobjede mogli okusiti. Njima Dragi Bog u Knjizi
poručuje: ,,Oni će ono što žele ostvariti''. U ovom svijetu pored prirodnih
zakona, postoje i društvene zakonitosti. Primjerice, da se za svaku vrijednost
valja boriti i truda uložiti, za velike ideale valja podnijeti i velike žrtve.
Ono što se lasno i bez velika zahmeta dobije i ne predstavlja vrijednost. Što
lahko dođe lahko i ode veli narodna mudrost. Muhadžiri koji su se godine 622.
po Isau zaputili putem za Medinu, ostavljajući za sobom i svoje porodice i
svoja imanja cijelim životnim vijekom sakupljana, stavljajući na koncu čak i
svoj život zavrjeđuju da se i danas spominju.
Odista, svi ljudi i sva Božja stvorenja
putuju putovima ovozemaljskim ali nemaju svi iste motive i intencije koje ih
gone tim nepoznatim stazama i konsekventno ni konačni cilj im ne može biti
isti. Jednima je cilj spas glave i života, drugi su motivirani ljubavlju, treći
mržnjom. Jedni bježe od nekoga, sljedeći hite ka nekom ili nečemu. Na putovanje
se uvijek polazilo da se doživi nešto jedinstveno, da se otkrije novi svijet i
sebe kao novog. Na put se uvijek išlo da se promijeni nešto u sebi ili u svom
životu i zato se na put gledalo kao na zamjenu za smrt. Uvijek su čestiti ljudi
pred put sređivali račune i opraštali se sa drugima, jer su računali s tim da
će, ako se s puta vrate, biti drugačiji. Hidžra koju je i Poslanik islama
svakom vjerniku preporučio riječima da je najbolja hidžra napuštanje onoga što
je Allah zabranio. Odista, svako onaj ko se odvaži da napusti neki grijeh, ili
krene činiti neko dobro ustvari je muhadžir iz jednog duhovnog stanja u drugo i
za njega vrijede svi Kur'anski ajeti koji glorificiraju one koji su zarad
Zadovoljstva Božjeg napustili svoje domove i svoje porodice.
Naša muhadžirska stvarnost
I
današnji muhadžiri, mogu dosegnuti nagradu obećanu muhadžiru čineći hidžru o
kojoj Poslanik govori. Potvrda tome ajet: إِن تَجْتَنِبُوا كَبَائِرَ مَا تُنْهَوْنَ
عَنْهُ نُكَفِّرْ عَنكُمْ سَيِّئَاتِكُمْ وَنُدْخِلْكُم مُّدْخَلًا كَرِيمًا “Ako se budete klonili velikih grijehova,
onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preko manjih ispada vaših preći i uvest
ćemo vas na divno mjesto”. Ako je prvim muslimanima izlaz i spas bio u
iseljenju a kasnije u povratku na stara ognjišta u Mekku i muslimanima Bosne i
Hercegovine treba biti isti cilj a to je povratak u svoju Medinu, znači povratak na svoja ognjišta i vjekovna staništa
u Bosni i Hercegovini. To je imperativ ovog vremena da nam se ne ponovi
historija muhadžira iz Dalmacije, Slavonije i Like koji su zbog ratova i stalnih
pritisaka privremeno došli u Krajinu snivajući da se jednom vrate na ognjišta u
Liku, Dalmaciju i Slavoniju ali se nikada tamo nisu vratili. Kada su muhadžiri
iz Užica, Kragujevca, Čačka, Šapca, Loznice.., došli u Bosanski Šamac, Brezovo Polje,
Brčko, Zvornik, Janju, Bijeljinu i Orašje, napravili su kuće da tamo ostanu
kratko vrijeme, pa da se vrate nazad u Šumadiju, Beograd i Pomoravlje ali nikada
se na rodni prag nisu (mogli) vratili. Isto se dešava našim generacijama iz Istočne
Bosne i Hercegovine. Ko će se to danas iz Skandinavije, Amerike i Australije,
Sarajeva, Tuzle, Bihaća, Sanskog Mosta, vratiti u Bijeljinu, Zvornik, Višegrad,
Foču, Rogaticu, Banjaluku, Prijedor, Bosanski Novi, ili Trebinje i Jajce? Već nas nema u Gacku, Nevesinju, Bileći, Čajniču,
Rudom, Foči, Han Pijesku!?
Itako
ćemo biti muhadžiri
U
jednoj predaji se veli da se Melek smrti u svom neveselom poslu jedanput
nasmijao, drugi put se rastužio a treći put se zgrozio. Melek smrti se rastužio
kada je morao uzeti dušu majci dvojice dječaka koji su nepovratno rastavljeni
na suprotnim obalama rijeke. Zebnju je osjetio kada je trebao uzeti dušu
dvojici vojskovođa koji su kao gladni vukovi nasrnuli da jedan drugom dohakaju.
Pripovijest dalje veli da se Melek smrti nasmijao čovjeku kojem je trebao uzeti
dušu a kojeg je zatekao u prodavnici obuće gdje se raspitivao da li dotične
cipele imaju garanciju i to čak od tri godine. Poruka koju trebamo lučiti iz
ove predaje je ta da nam ovaj svijet valja motriti tek kao jednu manju stanku,
odmor u hladu nekog usamljenog drveta na našem putovanju. Riječju, na ovom
svijetu svi smo mi ustvari muhadžiri koji su došli ovdje ali nam se valja vraćati
našim izvorima. Ovo je suštinski nauk onih pasaža iz Knjige koji kazuju o
povratku: يَا
أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ ,,A
ti o dušo smirena ارْجِعِي إِلَىٰ رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً vrati
se Gospodaru svome zadovoljna a i on tobom zadovoljan.''
Dova
Gospodaru,
učini da samo Tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da o
dobru mislimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg hakka klonimo! Da kod sebe
korisno znanje povećavamo!
Milostivi Allahu, podari nam poštovanje prema džamijama i onima koji nas pravu
stazu vode. Učini da volimo džemat pa da se radujemo petku i džumi namazu u
njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.
Svemogući Allahu,
poduči nas ispravnom razumijevanju naše vjere, učvrsti dobro u nama i daj da
dugo traje, učini našu omladinu da se po dobru razlikuje, učini ih vjernicima,
učenjacima, vrijednim radnicima i korisnim članovima našeg društva. Amin.
ان الله يأمر بالعدل و الإحسان ، و ايتاء ذي القربي و ينهي عن الفحشاء
و المنكر و البغي يعظكم لعلكم تذكرون. صدق الله العظيم
Literatura: Tefsir ibni Kesir, Sahihul
Buhari, muhadžir je ko od grijeha bježi, imam hadži Izet ef. Čamdžić, svi smo
mi muhadžiri
Nijaz SALKIĆ
Ni komentarjev:
Objavite komentar