Traženje oprosta
i dova
Moj Bože, ko
je podložniji propasti i pogrešci od mene, a ko je dostojniji oprostu i poklonu
od Tebe! Ti si me stvorio slabašnim, pa ja nisam kadar od sebe štetu odbiti
niti sebi korist pribaviti. Moj Bože, Tvoje znanje o meni je vječno, Tvojoj
odredbi ja ne mogu umaći niti se Tvojoj odluci suprotstaviti. Tvojom voljom ja
sam Ti pokoran, a od Tebe je pomoć i dar. Ogriješio sam se o Tebe sa Tvojim
znanjem; pa argument je Tvoj. Tako Ti obaveze na milost, ulij strah u moje srce
- da mi nada bude samo u Tebe i strah samo od Tebe!
Kada bi ulazio u
mezaristan, Hasan je učio:
- Moj Bože, Gospodaru ovih istruhlih tjelesa i
izmrvljenih kostiju, čiji su vlasnici otputovali sa svijeta ovog vjerujući u
Tebe i nadajući se milosti Tvojoj, pošalji im od Sebe nadahnuće, a selam
od mene!
Hammad ibn
Seleme prenosi da je Osman en-Nehšeli rekao: "Stotinu tridesetu sam
doživio i sve sam ostavio, jedino mi se nadanja svakog dana povećavaju."
Ebu Derda kaže: "Troje me nasmijava, a troje rasplakuje. Nasmijava me:
Ebu Derda kaže: "Troje me nasmijava, a troje rasplakuje. Nasmijava me:
− čovjek koji se nada dugom životu, a smrt svuda za
njim traga
− čovjek koji je nemaran, a zna da zanemaren neće
biti, i
− čovjek koji se puno smije, a još ne zna da li je
Stvoritelj i Gospodar njegov zadovoljan njime ili nije.
A rasplakuje me:
− strah od kraja
− prekidanje rada
− stajanje pred Allahom, kada će čovjek čekati da mu
Allah džellešanuhu odredi mjesto u Džennetu ili Džehennemu."
Ko sebe kudi pred svijetom, on, u stvari, hvali sam
sebe, a loše je to što čini!
Čini dovu!
Da bi postigli hairli željeni rezultati, rob mora
uraditi sve što je u njegovoj moći, a to je vrsta dove koju zovemo
"aktivna dova" a koju nikako ne smijemo zanemariti.
"Onaj ko uči dovu a ne trudi se, poput onoga je
koji ide u rat bez oružja."
Ljepote dženneta
U Džennetu
ima ono što oko nije vidjelo i uho čulo i što čovjeku nije moglo ni naumpasti.
(hadis bilježi Tabeini).
Džennet je
posljednja stanica našeg života, konačni cilj našeg dugotrajnog putovanja,
vječno uživanje. O Džennetu možemo samo da slušamo i maštamo, a dunjaluk vidimo
i zato je malo onih koji više vole ahiret od dunjaluka. A kada bi vidjeli
Džennet i njegove ljepote, niko ne bi želio ni trenutak ostati na dunjaluku,
sve bi pomrlo i svi bi vjerovali, ne bi bilo kafira. Kad bi masa ljudi vidjela
kako Allah plaća sedždu, niko uspravan ne bi hodao sve bi bilo na sedždi.
Vjera i
jeste da se vjeruje u ono sto se ne vidi, a ono sto očima vidimo u to ne treba
ni da vjerujemo. U tome i jeste razlika između nauke i vjere.
Današnji moćnici, dunjalučari, ne žele ni da misle o Džennetu, jer su pokušali na dunjaluku da priušte sebi svoj džennet, ali su se prevarili. Nema na dunjaluku Dženneta!
Današnji moćnici, dunjalučari, ne žele ni da misle o Džennetu, jer su pokušali na dunjaluku da priušte sebi svoj džennet, ali su se prevarili. Nema na dunjaluku Dženneta!
Dunjaluk je
sam po sebi problematičan. Koliko god da se uživa, svi moramo ostariti,
umrijeti, spavati, nuždu obavljati, nokte rezati, šišati se itd. Niko nije
pošteđen problema kao što su bolest, strah od gubitka nekoga ili nečega, požar,
zemljotres, ratovi, pljačke, ubistva...
Medicinski
stručnjaci nastoje da produže ljudski vijek, da zaustave smrt i iskušenja.
Mladići bi voljeli da zaustave točak vremena, da ne ostare, a stari bi
najradije da se vrate u svoju mladost. Allahov zakon se odvija i niko ga ne
može promijeniti.
Bogataš se
boji da ne izgubi svoje bogadstvo, roditelji se plaše za svoju djecu, vlasnik
kuće se plaši od lopova, zdrav se plaši bolesti, bolestan se boji smrti, Strah!
Strah! Strah!
Gdje god se okreneš - strah. Što se više povećava
uživanje, strah i neizvjesnost su sve veći.
Dunjalučarima
je sve na dohvat ruke, ali ta uživanja uvijek prate iskušenja. Kad se dođe do
zida, onda se nema kud dalje. Ostaje još samo droga i samoubistvo.
Čak i oni koji vjeruju, uvijek traže od Allaha da ih sačuva iskušenja.
Sva nastojanja i žrtva da se postigne dunjalučki džennet traje samo jedan tren. Život na dunjaluku je isuviše kratak da bi smo na njemu tražili džennet.
Dunjaluk je samo prolazna stanica na putu ka Džennetu. Allah nas je stvario da nas iskuša kako će ko putovati, koji put će odabrati: put ka Džennetu ili Džehennemu. Puteva nema mnogo samo su dva. Na nama je da na vrijeme startujemo i odaberemo put ka vječnom uzivanju.
Čak i oni koji vjeruju, uvijek traže od Allaha da ih sačuva iskušenja.
Sva nastojanja i žrtva da se postigne dunjalučki džennet traje samo jedan tren. Život na dunjaluku je isuviše kratak da bi smo na njemu tražili džennet.
Dunjaluk je samo prolazna stanica na putu ka Džennetu. Allah nas je stvario da nas iskuša kako će ko putovati, koji put će odabrati: put ka Džennetu ili Džehennemu. Puteva nema mnogo samo su dva. Na nama je da na vrijeme startujemo i odaberemo put ka vječnom uzivanju.
U Džennetu nema problema ni iskušenja. Kada
Džennetlija uđe u Džennet, bit će upitan: " Jesi li ikada vidio siromaštvo
(da li si ikad patio)"? A on će odgovoriti: " Niti sam ga vidio, niti
sam ga okusio" (Muslim)
Kada
Džennetlija ugleda ljepote Dženeta zaboravit će da je ikada na dunjaluku patio.
Tako će i Džehennemlija zaboraviti da je ikada uživao kada osjeti žestinu
vatre. Zato nas Allah upozorava da požurimo: " Požurite ka oprostu svoga
Gospodara i Džennetu koji je prostran kao nebesa i Zemlja, koji je obećan
bogobojaznim, onima koji dijele i kada imaju i kada su u oskudici, koji srdžbu
savladavaju i ljudima opraštaju. Allah voli dobročinitelje. Za one koji kad
grijeh počine ili kad se povrate, prema sebi ogriješe, Allaha se sjete i za
grijehe oprost traže. A ko će oprostit osim Allaha, i za one koji svjesno u
grijehu ne ustraju" (Ali Imran,133 - 135)
Za Džennet
nisu potrebni veliki ulog, kapital, milioni, bankovni krediti, otplata u ratama
s kamatom. Potreba su samo dobra djela.
Na dunjaluku
je slab profit, najviše od 20 posto, a Allah nudi najveći profit, čak do 700
posto. Kod Allaha ne treba početni kapital, svi su ljudi ravnopravni. Kod
Allaha i siromah može da zaradi kao i bogataš, nema veza ni prioriteta.
Bez vjere nema stida ni obraza
Po islamskom učenju stid se ubraja u
najbolja svojstava lijepog ahlaka koja vjernika pribiližavaju Allahu. Stid
donosi samo dobro i neodvojivi je dio imana, tako da kada nestane stida nestane
i imana i obrnuto. To je svojstvo koje je kao oporuka ostalo od prijašnjih
Allahovih poslanika i prenosila se s koljena na koljeno. I nema nimalo sumnje
da su se nemoral, grijesi i razvrat pojavili i raširili u društvu tek nakon što
je u ljudskim srcima nestalo stida. Stid je osobina iskrenih vjernika,
izgrađenih ličnosti i poputnina bogobojaznih, pa kada njega nestane to je jasan
znak da su ljudi ostavili Allahovu uputu, a prihvatili zabludu i utrli sebi put
do poniženja i sigurne propasti.
Ako
se ne stidiš, radi šta god hoćeš
Stid je moral koji čovjeka podstiče na
ostavljanje grijeha i ne da mu da prelazi granicu dozvoljenog i da skrnavi tuđa
prava. Stid (ar. el-hajau) izvedenica je od riječi život (ar. el-hajat) i on je
srazmjeran životu (živosti) srca, a istinskog života srca nema bez spoznaje i
pokornosti Allahu, dž.š. Postoje dvije vrste stida: prirodni i stečeni stid.
Prirodni stid je osobina s kojom se čovjek
rađa, poput stida muškarca i žene od javnog pokazivanja i otkrivanja stidnih
mjesta, i poput stida koji su pokazali Adem i Hava kada su im se otkrila stidna
mjesta nakon što su kušali zabranjeno voće, pa ih je prirodni, urođeni stid,
natjerao da se pokrivaju džennetskim lišćem.
Stečeni stid je posljedica imana i iskrenog
vjerovanja u Allaha, dž.š., koji vjernika sprečava u činjenju grijeha. Taj stid
se rađa u srcu kao posljedica shvatanja obilja Allahovih blagodati i naše
nedostatne zahvalnosti na tim blagodatima, pa se zbog toga vjernici stide
Allaha, koji im ne uskraćuje blagodati i ne prekida Svoju milost ni onda kada
oni griješe prema Njemu.
Svaka
vjera ima svoj moral, a moral islama je stid.
Zato, neka nam je uvijek na umu veličanstveni
hadis u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je vaš
Gospodar stidan i plemenit. On se stidi da vrati prazne ruke onome ko Ga
iskreno zamoli i ko Mu se dovom obrati.’’ (Ebu Davud i Tirmizi). Prenosi se od
Enesa, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka vjera
ima svoj moral, a moral islama je stid.” (Ibn Madže).
Vjera u ljudima razvija stid kao ukras duše
i ljepotu duše. Ko nije stidan on je primitivan prostak i vulgaran. Stid preko
duše direktno slijedi iz vjere, ,Ko nema stida nema ni obraza.'
Depresija, tuga, zabrinutost….sreća
Mnogi
analitičari, političari i sociolozi, očekivali su da će ovo 21. stoljeće biti
stoljeće mira, reda, harmonije, blagostanja i sreće. Osnovni smisao zbog kojeg nas je
Uzvišeni Allah stvorio je, kako sam kaže u Kur’anu: Inna
haleknel inse vel džinne illa lija'budun… „Stvorio sam ljude i džine da mi
ibadet čine“. Novi
trendovi života postavljaju pred čovjeka nove izazove koji nisu toliko bitni za
njegov život a čovjek se trudi da ih sustigne i sve manje ima vremena za
predanost i pokornost Allahu zbog čega nas je i stvorio Allah.
Samo je vjernik sretan
U suri Et-Tekasur se kaže:
U suri Et-Tekasur se kaže:
1. Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete
2. sve dok grobove ne naselite.
3. a ne valja tako, saznacete svakako!
4. i još jednom, ne valja tako! saznacete sigurno!
5. ne valja tako, neka znate pouzdano,
6. džehennem cete vidjeti jasno!
7. i još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno!
8. zatim ćete toga Dana za sladak život biti pitani
sigurno!
Današnji
čovjek je žrtva modernog društva u kome su mu osigurana sva ljudska prava ali
nema prave i istinske sreće. Potpunu sreću doživljavaju samo
iskreni vjernici.
Vjernik je sretan jer je na pravom putu, sretan je jer vjernik, sretan je u namazu, sretnim ga čini kada zikir čini Allahu, sretan je kad čita najbolju i najljepšu knjigu a to je Kur’an a.š.
Vjernik je sretan jer je na pravom putu, sretan je jer vjernik, sretan je u namazu, sretnim ga čini kada zikir čini Allahu, sretan je kad čita najbolju i najljepšu knjigu a to je Kur’an a.š.
Sretan je jer
se nada Džennetu i da će biti u društvu poslanika i dobrih ljudi. Današnji čovjek je sve više otuđeniji od komšija, prijatelja, rodbine i ostalih
ljudi a po prirodi je društveno biće. Neprirodno
je da čovjek egzistira sam. Nažalost i među nama ima takvih koji žele biti
sami.
Kaže poslanik
s. a. v. s.:
„Vjernici su jedni drugima poput stubova, podupiru
jedni druge“.
Koliko se možemo jedni u druge pouzdati i osloniti u
svakoj situaciji???
Prema
procjenama svjetske zdravstvene organizacije do 2020. godine, depresija će
postati jedan od dva najveća zdravstvena problema. Depresija se javlja uglavnom
zbog nedostatka sreće i smisla života. Mnogi smisao života traže u bogatstvu,
imanju a znamo da u kabur sa čovjekom putuju samo njegova dobra djela.
Zbog čega ljudi upadaju u depresiju, zašto su
zabrinuti, zašto su tužni, zbog čeka nema osmjeha na njihovome licu? Zato što
su okrenuli glavu od Kur’ana. Nastoje samo zaraditi za ovaj svijet a onaj
zaboravljaju.
U suri Ta-Ha u 124. Ajetu, Allah s.v.t.a., kaže:
,A onaj ko okrene glavu od knjige moje, taj će teškim
životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.'
Ali isto tako
Allah s.v.t.a., nudi rješenje, spas, izbavljanje iz ovakvih situacija pa kaže u
suri Ez-Zumer u 54. ajetu:
Reci: “O robovi Moji koji ste se prema sebi
ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe
oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.
Šansa za svakoga
Draga braćo
niko nam na dunjaluku ne nudi dvije šanse ako pogriješimo u nečemu, ali Uzvišeni
Allah koji je Milostiv pruža nam šansu da se iskupimo i popravimo i to na
jednostavan način; samo treba učiniti iskrenu tevbu (pokajanje).
Božiji poslanik je često isticao da mu je ovaj ajet
jedan od najdražih.
Kaže poslanik s.a.v.s.: „Najsretniji i najdostojniji
čovjek moga zauzimanja (šefa‘ata) na Sudnjem danu biće onaj koji bude izgovarao
iskrena srca – La ilahe illallah.”
Jednom
prilikom čuvenom Hasanu el Basriju došao čovjek i potužio se da kiša dugo nije
pala.
El Basri mu kaže: Estagfirullah traži oprost za
grijehe od Allaha.
Došao drugi i potužio se na neimavštinu, siromaštvo,
El Basri mu kaže: Estagfirullah traži oprost za
grijehe od Allaha.
Dolazi i treći i kaže žena mu nerotkinja a
El Basri mu kaže: Estagfirullah traži oprost za
grijehe od Allaha.
Dolazi mu i četvri i kaže zemlja mu slabo rađa, slabo
plodove daje, džaba sije, a El Basri mu
kaže: Estagfirullah traži oprost za grijehe od Allaha.
Prisutni mu kažu; Hasane jesi ti čudan, svako ko ti se
potuži ti kažeš: estagfirullah traži oprost za grijehe od Allaha“
A Hasan el Basri im kaže zar nikada niste čuli za
ajet:
I govorio: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On,
doista, mnogo prašta; (Nuh 10)
Ako od Gospodara svoga oprosta tražite i ako se
pokajete, a On ce vam dati da do smrtnog časa lijepo proživite… …(Hud 3)
Poštovana
braćo, cijenjene sestre, ako želimo lijepo proživjeti život, ispunjen
srećom i zadovoljstvom na ovome svijetu a usput zaraditi mjesto u Džennetu i
postići Allahovo zadovoljstvo, bez oklijavanja moramo učiniti pokajanje,
(tevbu) i nikad se više ne smijemo vratiti na staro, moramo prihvatiti način
življenja po Kur’anu i sunnetu Poslanika Muhammeda a.s., jer je to jedini put potpune sreće.
Upiši dijete u mekteb!
Mekteb je
početna i temeljna odgojno-obrazovna ustanova na nivou džemata Islamske
Zajednice. Mekteb ima posebno mjesto,nezamneljivu ulogu izuzetni veliki značaj.
I ako je u Islamu naglašena roditeljska odgovornost za odgoj djece, time nije
nimalo umanjena i odgovornost Zajednice i njen interes za ovu djelatnost jer od
kvaliteta islamskog odgoja i obrazovanja svakog člana zavisi i kvalitet
vjerskog života u cijeloj Zajednici.
Mektebska
nastava je dragocjena i podobna za svako dijete. To je nastava koja ispunjava
pedagoške propise i koja će na koncu ako Bog da pokazati rezultate. Zato ne
smijemo da propustimo prilike da upišemo dijete ili djecu u obližni mekteb.
Hvala Dragom Bogu,pa su troškovi za mekteb minimalni, u odnosu na školu. Nije
teško opremiti djecu za mekteb.Uzmimo svoju dječicu za njihove ručice i
povedimo ih u džamiju.
Dijete u
mektebu u svakom slučaju je na dobitku. Najbolji osjećaj je gledati dijete kako
pravi prve korake u otkrivanju islamskih vrijednosti. Pa onda dođe prva sura, pa
prvi namaz, pa prvi harfovi i prva hatma donesu radost u naše domove. Lukman
mudri simbolizira idealnog roditelja, staratelja, babu. Koliko je njegova uloga odgajatelja i pedagoga
bila vrijedna i uneverzalna za svako vrijeme,govori nam Uzvišeni Allah u
Kur'anu: "O sinko moj, ne smatraj
druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda." (31:13) "O sinko moj, dobro ili zlo, teško koliko
zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo
iznijeti, jer Allah zna najskrivenije stvari, On je Sveznajući. (31:16) O sinko moj, klanjaj namaz i traži da se čine
dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi -
dužnost je tako postupiti. I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne
idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. (31:17,18)
Vrijeme
promiče i život promiče, a mi dolazimo i odlazimo. Život danas, smrt sutra. Ko
je bio danas na površini Zemlje, sutra će biti u njenim dubinama.To je pravilo
života. Ono što ostaje su iman i dobra djela. Sve je prolazno samo ostaju dobra
djela koja su učinjena u ime Allaha.dž.š. Onaj koji je ispunio svoju dužnost
potpuno, ima pravo da se raduje.
Allahu Sveznajući, nauči nas kako da
zaslužimo Tvoju uputu, milost i oprost. Pouči nas, Bože, da mijenjamo kod sebe
ono što nije dobro, jer znamo da Ti nećeš promijeniti stanje jednog naroda dok
se on sam ne promijeni!
Priredio: Nijaz Salkić
Literatura:Ljepota islama o hladu Milostivog i ljepoti Dženneta
Njegovog", autora hfz. Husejna Čajlakovića, “Čujem šum, prijatelja ne
vidim.” El-Hasan El-Basri, Muhamed Nasirudin El-Uvejd.
Ni komentarjev:
Objavite komentar