Nijaz Salkić
Čovjek voli promjenu često i
svoju štetu. Željan je novoga pa makar
to novo bilo i staro, prepakovano u sjajnu ambalažu. Čuli ste vjerovatno kako je
prokleti Iblis našem ocu Ademu obećao
novo, a to novo je Adema dženneta stalo. Koliko smo se mi novome nadali i
novoga dočekali.
U želji da prohodamo, da u školu krenemo, da se škole
riješimo, da se udamo i oženimo, da evlada za ruku uzmemo, da se zaposlimo, da
unuke dočekamo, da kuću napravimo, stan kupimo i da u penziju krenemo, mnogi
razočarani osijedimo.
Zemanile proslavljasmo nove
godine, često ne znajući zašto, u čije ime, i zašto to radimo. Nova godina nam
je vaktom urasla u kosti, bila je bliža od žile kucavice i kolala je našim
venama poput tekućine životne.
Šta je nama nova godina? Da li je to noć 31. decembra
čekana i dočekana uz pune hastale haram ića i pića ili je to naša nova
hidžretska godina. Kako bilo da bilo, ko prima našu novu godinu i ko joj se
veseli, sretna mu bila 1437. godina hidžre.
Ona je has nova i joštene butum
i original naša!
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar