Nijaz Salkić
Stiže nam još jedan snijeg. Dubina
snijega jednaka je niskoći temperature a bjelina govori o čistoći zraka kojeg
udišemo. Novi snijeg novo veselje djeci a brigu domaćinima. Zimu bezbrižno dočekuje onaj koji
ima kad poželi šta iz ćase kusati i iz tevsije mrsne pite i kolača maslenjaka čopnuti.
Ipak je topla soba i furuna vruća (u)čine zimu idiličnim vaktom.
Furuna je u najstariji jezik
na Balkanu, u bosanski jezik, ušla iz turskog jezika. Furuna se mogla iskovati
od željeza, izrezati iz lima, ozidati pečenom ciglom ili nakaraiti od zemljanog
ćerpiča. Meni su najljepše bile one furune ozidane od ćerpiča sa ugrađenim
željeznim vraticima i limenom rernom za pečenje čitavih krompira i pite
ražljevuše. Na vrhu furune je bio sulinjar (sulunar) limena cijev kroz koji je
išao dim u odžak. Posebnu ljepotu furuni davali su keramični lončići po kojima
se mjerio imetak domaćina.
Osvrćući se u svoje
djetinjstvo ne mogu da se nagledam širine bosanske sobe, njene šarolikosti i čistoće,
njenih tkanih ćilima, njenih stora i draperija, njenih kalufnih jastuka, malih
prozora i bijelih zarića, sanduka i sehare kod drvenog kreveta i zemljane
furune. Da mi je samo makar za trenutak otvoriti škripava vrata u toj sobi i
poselamiti svoju nanu, koja pjevušeći sevdalinku, tka i veze najnoviju bosansku
šaru na svom stanu.
Upamet!
(fotografija furune preuzeta
sa stranice: ,Mačkovac:Zavičajni muzej
Refika Halilovića'.
Ni komentarjev:
Objavite komentar