FENJER U BOŠNJAKA

Nijaz SALKIĆ

Nigdje nije bilo ljepša zima kao na selu. Dani su bili kratki, ono malo poslova oko namirivanja goveda obavljalo se do ikindije. Drva i triješće bi se nanijelo u hodnik, čekala se duga zimska noć. Bjelina snijega bi olakšavala kretanje a tišinu bi remetili koraci u snijegu rijetkih prolaznika. 

Zimska tišina bi poklopila selo sa prvim sumrakom. Iza akšama bi proradili fenjeri, grupice ljudi bi u gergi lagahno prtili snijeg i hitali na sijelo. Sijelu i prelu su se podjednako veselili domaćini i gosti. Omiljeni na sijelu su bili oni koji su znali lijepo pričati, šaliti se, znali doskočice, a poželjni su bili harmonikaši i sevdah pjevači.

Sijeldžijska soba je mirisala na pečenu bundu (masiraču), na krompir iz šporeta, kokice, (bulje čalmaše), bilo je i kiselog kupusa i rasola i kolača maslenjaka (maslenica). Kada bi noći posebno zahladile, pravila se ćetenija, iznosile suhe šljive, mušmule i orasi. Poigralo bi se šaha, tablića i prstena sakrivenog u 11 čarapa.

Fenjer je bio na cijeni. S njim se išlo na sijelo, nosio se u avlijski zahod, osvjetljavao je hodnik, nosio se po kući, s njim se s tavana skidalo suho meso (pastrma). Fenjer i sestra mu, sobna lampa, bili su zaštitno kućno, avlijsko i ulično svjetlo u Bošnjaka na selu i u čaršiji. Uz garavi cilinder i škiljavu lampu, čitali smo Bukvar, rješavali zadatke iz Računice, pisali zadaće iz bosanskog jezika.

Govorim i pišem o fenjeru. Kada je izmišljen i konstruisan, fenjer je zbog svoje specijalne izrade bio neprocjenjiva sprava za život. Nije mu smetao vjetar, kiša niti snijeg. U dotjeranom i prilagođenom obliku, korišten je za osvjetljenje avlija, sokaka i ulica a služio je kao orijentir na zaprežnim kolima i neizbježno prenosno svjetlo. Posebno ljepi fenjeri i lampe kupovani su i uvakufljavani za naše bosanske džamije.

Lampa je modernije oblikovani fenjer, bila je posebno izrade i stilski uljepšana, da osvjetljava sobe i hodnike. Lampe su bile različitih dimenzija, veličine, cijene i ukrasa. Oni bogatiji kupovali su veće, skuplje i ukrašenije lampe, čime su željeli istaknuti svoj status, bogatstvo, ugled i položaj. Fenjer i lampa su bili punjeni uljem a kasnije petrolejom. Zaduženje za održavanje, paljenje i gašenje fenjera imao esnaf fenjerdžija. Dijelovi fenjera, postolja za posude, kao i rubni ukrasi i ukrašavanje poklo­paca za fenjere izrađivali su od bakra čuveni bosanski majstori.

Neka sela blizu Sarajeva još uvijek nemaju struju

Stari fenjeri na ulje su u Sarajevu bili u potpunosti zamijenjeni, 1. maja 1895., kada je Sarajevo dobilo električnu rasvjetu. ,,Ali, samo 30 kilometara od Sarajeva, i danas u nekim bošnjačkim selima koja pripadaju ,,Republici Srpskoj'' nema struje, nema vode, nema zdravstvene zaštite, nema penzija, nema posla, nema glamura, nema velikih svjetala, blještavila, samo četiri obnovljena, hladna zida neomaltane kuće, fenjer, štala sa jednom kravom i koja lijeha mrkve, luka, graha i krompira''.

Bijeljina je polovinom 19. vijeka bimala ilice osvijeljene fenjerima

,,U Bijeljini su se ulični fenjeri pojavili polovinom 19. vijeka, i najprije su bili postavljeni ispred bogatijih kuća, u čijim su prostorijama sijale lampe-petrolejke. Te su se lampe brzo raširile i po ostalim kućama, ali na ulicama su fenjeri bili u centru, ispred hanova, kakvi su bili Krpića han u Janjici čaršiji, han braće Muratbegović u Staroj čaršiji ili Suljića han na Brčanskom putu, i ispred javnih zgrada. U ostalim dijelovima grada ljudi su nosili fenjere kad su morali izaći na ulicu u doba kad pristojni insani ne hodaju kud ne treba. A 1880. godine nabavljeni su ulični fenjeri s petrolejkama i postavljeni na svim važnijim mjestima u gradu. O tim javnim fenjerima brinuo se poseban radnik, a kasnije više njih. Zvali su ih “fenjerdžije”. Oni su imali svoju uniformu, nosili su male merdevine, kantu petroleja, krpu za brisanje stakla, šibice i makaze za štucovanje fitilja. I bili su popularni, naravno. U prvi sumrak oni su dostojanstveno prilazili stubovima na kojima su bili fenjeri, praćeni buljukom djece i badavadžija, pa polako, kao u kakvoj posebnoj ceremoniji, skidali staklene kape, palili fenjeri, silazili, pa kretali dalje, da ni ostali dijelovi kasabe ne bi bili zakinuti za svjetlost. I tako svakog dana. Pred veče pale, u zoru gase, svakog  dana. Posebno je bio omilljen Ferhat Pirić Pirija.  Nije šala, razgoniti mrak po čaršiji!''.

Mostar je na svakih 1000 građana imao po jedan fenjer

U časopisu Musavat, broj 9. iz 1906. godine objavljen je sljedeći tekst: ,,Osvjetlenje. Ovih dana, otkako je vjetar počeo zviždati, Mostar je divno Osvijetljen. Barem svaki peti fenjer gori, a to je baš kako treba. Za svaku hiljadu gragjana po jedan fenjer! … Ko nije zadovoljan neka sebi nabavi fenjer i neka ga nosi onako, kao pismonoša. Ko ne će da kupi, dozvoljeno mu je skrhati vrat kroz naše lijepo uregjene sokake, a dozvoljeno mu je i nogu slomiti, ako hoće. Za to ne će platiti nikakve globe”.

Godine 1893. u Mostaru je javnu rasvjetu sačinjavalo 400 fenjera na petrolej, koji se dobavljao iz rafinerije u Bosanskom Brodu. Osvijetljenost ulica je bila nezadovoljavajuća, a veliki su bili i troškovi održavanja, jer su fenjeri stradavali od bure i kojekakvih „pustahija, kojima je pijanima to bila glavna noćna zabava.” Do 1900. godine bilo je uposleno 8 „užigača”, koji bi predveče palili fenjere, a zorom ih „trnuli.” Još od 1903. godine se u Mostaru pripremalo uvođenje električne rasvjete, da bi tek u septembru 1911. godine započela gradnja električne centrale, a to je ona zgrada u kojoj je sve do pred zadnji rat bila štamparija „Rade Bitanga”, neposredno uz nekadašnji hotel Ruža i na uglu ulica Onešćukova i Husnije Repca. Tek 2. juna 1912. godine s mostarskih su ulica uklonjeni dotadašnji fenjeri „na gaz” i lampe na acetilen (karbid), po mostarski „garbit”, te su one mnogo bolje osvijetljene.

Na ulazu u Glamoč najviši nišan u Evropi, naziva se fenjer

Na ulazu u Glamoč, kilometar od njegovog središta nalazi se nadgrobni spomenik ili nišan Omer-age Bašića. Na području Glamoča nalaze se nišani koji su zasigurno među najznačajnijim ne samo u Bosni i Hercegovini nego i na Balkanu, ali i cijeloj Evropi. Među njima su i nišan Omer-age Bašića, najveći u Bosni i Hercegovini, ali prema informacijama i najveći u Evropi tog oblika, kao i jedinstveni nišan u Vidimljanskom haremu, koji se naziva ,,fenjer”, ali i nišani na kojima je uklesano kako su ljudi sa tih prostora još prije dva i dva i po vijeka odlazili na hadž.

Selo Todorovići kod Čajniča prvi put dobili makadamski put svijetli im fenjer

Selo Todorovići, 20-ak kilometara udaljeno od Čajniča, po prvi put je dobilo makadamski put. Žive tu i osvjetljavaju se fenjerom. Projekat Centra za ekonomski razvoj i socijalna prava ohrabrio je povratnike na granici BiH koji se nadaju boljim danima. Posjetili smo stanovnike sela u kojem se ,,kukurikanje pijevca čuje u čak tri države".

Neka sela u srebreničkoj regiji i danas žive uz fenjer i lampu

Zanimljivo je da neka sela i zaseoci, u srebreničkoj regiji u koja su se povratnici vratili, još uvijek su bez električne struje, pa se za osvjetljenje noću koriste petrolejske lampe, fenjeri i svijeće. U tim mjestima povratnici su osudjeni na medijsku blokadu. Telefonske veze, elektronička računala, internet i ostale blagodati informatičke tehnologije za mnoge su povratnike, zasad, samo pusti snovi. Kako su prometnice do tih mjesta u vrlo lošemu stanju, a pojedina sela udaljena su od Srebrenice i do 50 kilometara, ta su mjesta, osobito zimi, često odsječena od svijeta.

Čovjek koji ima kolekciju od preko 200 starih fenjera

,,Profesor Miroslav Kern je rođen u Bosni, živo je na Pagu, u Novalji, Zadru, no trbuhom za kruhom došao je u Slavoniju, točnije Vinkovce, nakon kojih se preselio u Osijek radi posla. ,,U svojoj privatnoj kolekciji imam fenjere koji su se proizvodili na području država kao što su Kanada, Amerika, Švicarska, Francuska, Belgija, Njemačka, Austrija, Češka, Mađarska, Velika Britanija, Poljska, Rumunjska, Bugarska, Turska, Rusija, Ukrajina, Kina, Japan i Južna Koreja. U svojoj kolekciji ima preko 200 starih fenjera.''

Ramazan uz ulične fenjere i svjetiljke

,,Glavna ulica u kairskoj čaršiji postaje ulica šarenih fenjera. Posvuda su okačene na hiljade svjetiljki u tri veličine, male srednje i velike, namijenjene da uveseljavaju mlade muslimane Kaira tokom ramazana. Proizvođači ramazanskih fenjera su vrlo skromni ljudi koji u malim radionicama u uskim sokacima Kaira, s velikom ljubavlju, ručno izrađuju metalne okvire fenjera u koje umeću posebno izrezane komade šarenog stakla. Zahtjev tržišta pokazuje da svakog ramazana u prodavnicama treba biti na desetine hiljada novih fenjera. Zbog toga, ubrzana proizvodnja kreće devet mjeseci prije ramazana. I tako je već stoljećima. U Kairu žive porodice koje već iz generacije u generaciju, tradicionalno, obavljaju samo jedno zanimanje, proizvode ramazanske lampe.''

Do skora noći provodili uz fenjere i lampe

,,Prije nekoliko dana električna energija konačno je stigla i do udaljenog fočanskog sela Kljuna na lokalitetu Mjesne zajednice Izbišno, na radost povratnika koji su ovaj trenutak čekali godinama.
Živjeli su uz fenjere, bez televizora i frižidera, a posebno je bilo teško u ljetnom periodu kada se namirnice brzo kvare, a posla na imanjima ima i previše.''

Literatura: Jusuf Trbić,,Ko je upalio svjetlo,Anes Džunuzović,novinar i publicista,autor knjige,''LANET OLSUN – Zločin nad Bošnjacima istočne Bosne'',Tibor Vrančić/Smail Špago,Alen Bajramović,Gorazde online.Novosti.hr.,kolekcionar.