Nijaz SALKIĆ
Ima nešto u Bošnjaka što ga vuče naprijed. To je neopisivi osjećaj koji mu neda da stoji a u isto vrijeme ga tjera naprijed. Goni ga i gura ako niušta drugo a ono da se takmiči sa svojom okolinom, rodbinom i prijateljima. Vražićani su specifični ljudi u sjeveroistočnoj Bosni. Od pamtivijeka su to ljudi što su njegovali nam i ponos. Ako nisu mogli ili htjeli postati učeni, onda su se svojski trudili da budu imućni, ugledni i poznati. Jedan od onih koji sakupio sva tri šarta je Ali ef. Livadić, o kome ćemo danas pričati našu vražićku priču.
Ali ef. Livadić rođen 1883. u jednom podmajevičkom, bogatom šljivom i pitomom selu Vrazicima. Osnovno obrazovanje stekao je u svom rodnom mjestu pred učenim alimima vražićkim. Medresu nastavlja u područnoj »Čačak« medresi u Brčkom. Otac mu prodaje dosta zemlje i drugih pokretnih stvari da bi obezbijedio novac za njegove studije na tadašnjem čuvenom univerzitetu »Fatih« u Carigradu. Tamo je proveo pet godina. U Vražiće se vraća 2.6.1910. god. Odlukom Uleme Medžlisa od 24.10.1914. biva postavljen za muallima u Vražićima. Bio je veoma obrazovan. Volio je stalno upućivati i blago savjetovati. Krasili su ga postojanost, sabur, blagost i lijepa narava. Umro je 1944. godine i ukopan kao i svi imami vražićki ispred džamije u Vražićima.
Selam ef,Nijaze drago mije a i pravo zadovoljstvo otkriti nove blogove.Jos kada imaju jaku administraciju.Toje pravi merak jednostavno znadem kada budem navracao ovdje u TATARIJU, biti ce iznenadenja.S'toga ti zelim uspjeh sa ovim blogom i sto vise dobrih postova za nas ciatoce.Selam.
OdgovoriIzbriši