Turkmenistan je država u središnjoj Aziji. Graniči na sjeverozapadu s Kazahstanom, na sjeveru i istoku s Uzbekistanom, na jugoistoku s Afganistanom i na jugu s Iranom. Na zapadu izlazi na Kaspijsko more. Turkmenistan je jedna od 15 država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza.
Historija
Područje Turkmenistana bilo je dio Carstva Aleksandra Velikog, a kasnije i Partskog Carstva. U 4. stoljeću Turkmenistanom su vladali Huni. U 7. stoljeću osvojili su ga Arapi i donijeli Islam. Kasnije su ovim prostorom vladali Seldžuci, a u početku 13. stoljeća postao je dio države Džingis hana. Od 16. stoljeća Turkmenistan je bio podložan Hivskom kanatu i Buharskom kanatu a na jugu su vladali iranski Safavidi.
Rusko Carstvo osvajalo je Turkmenistan krajem 19. stoljeća i konačno zavladalo njime 1894. U Sovjetskom Savezu Turkmenistan je 1924. postao jedna od socijalističkih republika i formirane su današnje granice. U sovjetskom razdoblju razvijen je sistem navodnjanvanja i proširene su obradive površine.
Historija Turkmenistana nakon neodvisnosti donekle nalikuje drugim zemljama srednje Azije: vlast su zadržali komunistički funkcionari na čelu sa Saparmuratom Nijazovom koji je 1999. proglašen doživotnim predsjednikom. Otvoreno suprotstavljanje vladajućoj politici ne tolerira se, a Nijazovljev je kult ličnosti poprimio razmjere Staljinovog.
Geografija
Većinu zemlje (gotovo 80%) zauzima gotovo nenaseljena pustinja Karakum. Duž južne granice s Iranom se pruža planina Kopet Dag. Najviši vrh zemlje je Ayrybaba (3.139 m) na planini Kugitangtau na jugoistočnoj granici s Uzbekistanom. Velik dio sjeveroistočne granice prema Uzbekistanu čini rijeka Amu-Darja.
Turkmenistan ne izlazi na more, ali ima dugačku obalu na Kaspijskom jezeru. Na Kaspijskom jezeru je zaljev Karabogaz koji je gotovo potpuno odvojen od jezera te mu je povećana slanoća. Unutar jezera postoje značajna nalazišta nafte i prirodnog plina. Najveća luka na jezeru je grad Türkmenbaşy koji se prije zvao Krasnovodsk, ali je preimenovan prema prvom predsjedniku Turkmenistana Saparmuratu Nijazovu Türkmenbaşyu.
Turkmenistan je kontinentski zatvorena država daleko od mora, pa u njoj prevladava pustinjska klima (glavni vjetrovi ne donose kišu Turkmenistanu). Klima je većinom kontinentska (hladne pustinje-temperature nisu previsoke, ali nedostaje padavina). Nešto više padavina postoji u planinama na jugu, te je tamo najpovoljnija klima.
U prostoru oko rijeke Amu-Darje je najznačajniji poljoprivredni prostor s velikim zasadima pamuka. S obzirom da je klima pustinjska, voda se dobiva navodnjavanjem iz rijeke. Zbog toga se smanjuje nivo vode u rijeci.
Stanovništvo
S obzirom da prevladava pustinja, stanovništvo je koncentrirano u podnožjima planina i u oazama uzduž rijeka i kanala. Najnaseljeniji je sjeveroistočni granični prostor uz rijeku Amu-Darju i podnožja planine Kopet Dag na jugu.
Većinu stanovništva (85%) čine Turkmeni čiji jezik pripada turkijskoj jezičnoj skupini i koji su muslimani. U zemlji žive i (5%) Uzbeci i Rusi (4%).
Etnički sastav
Procjena za 2006. godinu govori o 4.899.000 stanovnika, od čega na Turkmene otpada 3.936.000. Ostali narodi (ima ih 40) su: Uzbeci (443.000); Rusi (141.000); Kazaki (126.000); Tatari (50.000); Azerbajdžanci (49.000); Baludži (40.000); Armenci (20.000); Ukrajinci (12.000); Iranci (11.000); Lezgini (11.000). Manje od 10.000 broje: Karakalpaci (5.500); Tadžiki (4.300); Bjelorusi (4.000); Korejci (3.500); Kurdi (2.900); Baškiri (2.600); Čuvaši (2.400); Nijemci (2.200); Oseti (1.900); Patani (1.800); Moldavci (1.700); Mordvini (1.700); Brahui (1.600); Darginci (1.600); Lakci (1.600); Ujguri (1.400); Gruzi (1.000); Čečeni (700); Kirgizi (700); Poljaci (700); Avarci (600); Bugari (600); Istočni Čeremisi (500); Grci (500); Židovi (500); Latvijci (300); Litvanci (200); Tabasarani (200); Udini (20).
Privreda
Turkmenistan raspolaže značajnim izvorima plina i nafte koji čine najvažniji izvor prihoda Turkmenistana. Iskorištavanje je ograničeno nedostatkom infrastrukture za izvoz na svjetsko tržište. Važna je i proizvodnja pamuka. Dugoročni privredni razvoj ograničava nespremnost vlade na korjenite reforme i ekscentrična državna potrošnja koja često dovodi do proračunskih manjkova. BDP je u 2004. iznosio 5.700 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.
Izvor: Wikipedia
Historija
Područje Turkmenistana bilo je dio Carstva Aleksandra Velikog, a kasnije i Partskog Carstva. U 4. stoljeću Turkmenistanom su vladali Huni. U 7. stoljeću osvojili su ga Arapi i donijeli Islam. Kasnije su ovim prostorom vladali Seldžuci, a u početku 13. stoljeća postao je dio države Džingis hana. Od 16. stoljeća Turkmenistan je bio podložan Hivskom kanatu i Buharskom kanatu a na jugu su vladali iranski Safavidi.
Rusko Carstvo osvajalo je Turkmenistan krajem 19. stoljeća i konačno zavladalo njime 1894. U Sovjetskom Savezu Turkmenistan je 1924. postao jedna od socijalističkih republika i formirane su današnje granice. U sovjetskom razdoblju razvijen je sistem navodnjanvanja i proširene su obradive površine.
Historija Turkmenistana nakon neodvisnosti donekle nalikuje drugim zemljama srednje Azije: vlast su zadržali komunistički funkcionari na čelu sa Saparmuratom Nijazovom koji je 1999. proglašen doživotnim predsjednikom. Otvoreno suprotstavljanje vladajućoj politici ne tolerira se, a Nijazovljev je kult ličnosti poprimio razmjere Staljinovog.
Geografija
Većinu zemlje (gotovo 80%) zauzima gotovo nenaseljena pustinja Karakum. Duž južne granice s Iranom se pruža planina Kopet Dag. Najviši vrh zemlje je Ayrybaba (3.139 m) na planini Kugitangtau na jugoistočnoj granici s Uzbekistanom. Velik dio sjeveroistočne granice prema Uzbekistanu čini rijeka Amu-Darja.
Turkmenistan ne izlazi na more, ali ima dugačku obalu na Kaspijskom jezeru. Na Kaspijskom jezeru je zaljev Karabogaz koji je gotovo potpuno odvojen od jezera te mu je povećana slanoća. Unutar jezera postoje značajna nalazišta nafte i prirodnog plina. Najveća luka na jezeru je grad Türkmenbaşy koji se prije zvao Krasnovodsk, ali je preimenovan prema prvom predsjedniku Turkmenistana Saparmuratu Nijazovu Türkmenbaşyu.
Turkmenistan je kontinentski zatvorena država daleko od mora, pa u njoj prevladava pustinjska klima (glavni vjetrovi ne donose kišu Turkmenistanu). Klima je većinom kontinentska (hladne pustinje-temperature nisu previsoke, ali nedostaje padavina). Nešto više padavina postoji u planinama na jugu, te je tamo najpovoljnija klima.
U prostoru oko rijeke Amu-Darje je najznačajniji poljoprivredni prostor s velikim zasadima pamuka. S obzirom da je klima pustinjska, voda se dobiva navodnjavanjem iz rijeke. Zbog toga se smanjuje nivo vode u rijeci.
Stanovništvo
S obzirom da prevladava pustinja, stanovništvo je koncentrirano u podnožjima planina i u oazama uzduž rijeka i kanala. Najnaseljeniji je sjeveroistočni granični prostor uz rijeku Amu-Darju i podnožja planine Kopet Dag na jugu.
Većinu stanovništva (85%) čine Turkmeni čiji jezik pripada turkijskoj jezičnoj skupini i koji su muslimani. U zemlji žive i (5%) Uzbeci i Rusi (4%).
Etnički sastav
Procjena za 2006. godinu govori o 4.899.000 stanovnika, od čega na Turkmene otpada 3.936.000. Ostali narodi (ima ih 40) su: Uzbeci (443.000); Rusi (141.000); Kazaki (126.000); Tatari (50.000); Azerbajdžanci (49.000); Baludži (40.000); Armenci (20.000); Ukrajinci (12.000); Iranci (11.000); Lezgini (11.000). Manje od 10.000 broje: Karakalpaci (5.500); Tadžiki (4.300); Bjelorusi (4.000); Korejci (3.500); Kurdi (2.900); Baškiri (2.600); Čuvaši (2.400); Nijemci (2.200); Oseti (1.900); Patani (1.800); Moldavci (1.700); Mordvini (1.700); Brahui (1.600); Darginci (1.600); Lakci (1.600); Ujguri (1.400); Gruzi (1.000); Čečeni (700); Kirgizi (700); Poljaci (700); Avarci (600); Bugari (600); Istočni Čeremisi (500); Grci (500); Židovi (500); Latvijci (300); Litvanci (200); Tabasarani (200); Udini (20).
Privreda
Turkmenistan raspolaže značajnim izvorima plina i nafte koji čine najvažniji izvor prihoda Turkmenistana. Iskorištavanje je ograničeno nedostatkom infrastrukture za izvoz na svjetsko tržište. Važna je i proizvodnja pamuka. Dugoročni privredni razvoj ograničava nespremnost vlade na korjenite reforme i ekscentrična državna potrošnja koja često dovodi do proračunskih manjkova. BDP je u 2004. iznosio 5.700 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.
Izvor: Wikipedia
Ni komentarjev:
Objavite komentar