Nijaz SALKIĆ
Sarajevo je definitivno naša bosanska i bošnjačka metropola. Agresija je ovaj grad i velemjesto asli bila načela. Gamad sa brda su ašićare i naočigled cijelog svijeta kastili razoriti i sravniti ovaj grad sa zemljom. Da se divljaci sa Trebevića, Romanije i Jahorine nisu šalili, vidjelo se po tome da su udarili na ono što je sveto muslimanima, zapalili su gradsku Vijećnicu i u njoj najstariju bosansku knjižnicu.
Danas pišem o čaršiji. Doći u Sarajevo a ne obići Baš čaršiju je isto kao otići na Hadždž a ne naći se uoči Bajrama na Arefatu. U subotu na kratko posjetih ponos Bosne i Hercegovine a belćim i Sarajeva, Baš čaršiju. Na jedvite jade nađosmo parking na lijevoj strani Miljacke. Dok smo tako lagahno vukli nogu za nogom prema čaršiji, čatisasmo na otvaranje nekakave spomen ili hajr česme.
Svečana lica, ispeglana odijela, nasmijani ljudi i hejbe nakih zvanica, policije na ulici pred Carevom džamijom i oko mosta. Velim svojim ahbabima, ovdje se nješto važno događa. Na brzinu sve to osejrih i samo za sebe prokomentarisah, nisi pozvan i nemaš se šta gurati i čekat ovdje, jer nezvanom gostu je mjesto za vratima. Produžih prema mjestu gdje svakome ima bujruma, stigosmo na Baš čaršiju.
Čaršija je ama baš prava Baš čaršija. Kazandžije, kujundžije, burekdžije, halvedžije, i sve druge esnaflije, bili su na svom mjestu. Zamirisa kahva, burek i baklava a mi se uputismo putevima i putićima kojima je hodila sva ilumli bulumenta sarajevska i bosanska, kaldrmom kojom su hodili siromašni učenici ovdašnjih medresa za naukom i svakodnevnom nafakom, askeri i vojnici dvaju velikih carstava i kasniji okupatori Bosne. Danas se na čaršiji na svakom njenom centimetru prepliće starina i moderno doba.
Ovdje ćete naći ibrike koji su se na isti način kovali i izrađivali prije 500 godina, i moderne sa(h)atove marke »Rolex«. U tekstilnim dućanima je moguće kupiti basmu i materijale iz svih današnjih država a možete komotno kupiti fes, duhankesu, čibuk, namazbez, serdžadu ili tespih. Najljepše na Baš čaršiji je njena kaldrma, dućani, džamije i Sebilj.
Kada su nam noge od hodanja malo otežale, zaputismo se prema jednoj od sarajevskih kahvica.
Ni komentarjev:
Objavite komentar