riredio: Nijaz SALKIĆ
Uvod
Historija me jako zanimala još iz doba moga odrastanja i djetinjstva. Posebno zanimanje pokazujem za islamsku povijest od ranog početka, pa kroz srednji vijek i sve do današnjih dana. Cijela sadašnja situacija muslimana je u direktnoj vezi sa nastankom i funkcionisanjem islamske države i civilizacije. U nekoliko nastavaka, uz Allahovu pomoć ću podastrijeti osnivanje i trajanje dinastija Emevija i Abbasija.
PROVALA TATARA I PAD BAGDADSKOG HILAFETA
Koncem VI (XII) stoljeća bila je država Abasovića u vrlo slabom stanju. Rascjepkana na mnogo manjih državica, koje su se često borile međusobno, posve oslabi, a halifa nije imao nikakve vlasti osim titule. Kada vidješe neprijatelji islamske države njenu nemoć počnu odmah navaljivati na njene granice.
Sa sjevera navale Kerdži i Ermeni pljačkajući islamske gradove, a sa zapada navališe krstaši, želeći da osvoje Jerusalim, gdje je bio grob Isa a.s.
Ali ovi napadaji ne zadadoše težak udarac islamskoj državi, dok se ne pomoli s istoka strašna invazija Tatara, koja za kratko vrijeme kao požar pređe preko islamske države, ništeći sve njene kulturne tekovine.
Tatari bijahu Mongoli, koji su kao nomadi živjeli po stepama između Kaspijskog mora i Sibirije u današnjoj zemlji Kirgiza, baveći se lovom i pljačkom. Kada mladi i hrabri plemenski poglavica Džingiz-han ujedini mnoga mongolska plemena pod svoju vlast, oni ga proglasiše kraljem. Hrabar i vješt krenu sa svojom strašnom vojskom put Kine robeći i paleć, i mada su se Kinezi protiv njegove najezde borili sa grčkom vatrom i barutom, kojeg oni bijahu davno izumili, Džingiz-han uspje, da uđe u njihovu prestonicu Peking i ostale gradove na sjeveru države.
Ovi njegovi uspjesi dadoše mu podstreka, te poče navaljivati na istočnu granicu islamske države. Sa 700.000 vojnika navali Džingiz-han najprije na Turkestan, a poslije i na ostale istočne pokrajine koje i osvoji. Ova tatarska provala nema primjera u istoriji ljudskog roda u ništenju svih kulturnih tekovina, jer kuda god prođoše ne ostaviše iza sebe ništa osim ruševina. Tako Džingiz-han uspje da osnuje državu pod čijom vlašću bijahu milioni Tatara, Kineza, Indijaca, Afganaca, Turaka i Perzijanaca. Poslije njegove smrti podijeliše njegova četiri sina njegovu državu na četiri dijela. Njegov unuk Hulago osvoji Perziju 654 (1226), a poslije se usudi da navali i na samu prijestolnicu abasovićkih halifa Bagdad.
Za vremena Hulaga bijaše abasovićki halifa u Bagdadu El-Musta'sim 640-656 (1242-1258) koji je bio dobričina i slabić. U to vrijeme u prijestolnici je vladala velika zategnutost između šiija i sunnija i izbijahu česti sukobi među njima. Kada sunnije navališe jedanput na naseobnu šiija, po nagovoru halifina sina Ebu Bekra, tada El-Musta'simov vezir Muejjidudin ibnul-Alkami, koji bijaše šiija, pisa Hulagu da navali na Bagdad. Ovaj sa mnogobrojnom vojskom dođe pod Bagdad i poče navaljivati na utvrde.
Halifa El-Musta'sim vidje da se ne može odbraniti od ovolike sile, te se predade sa ostalim dostojanstvenicima, ali ga Hulago pogubi zajedno sa njegovom svitom 656 (1258). Smrću El-Musta'simovom bi oborena dinastija Abasovića u Bagdadu, pošto upravljahu islamskom državom 524 godine.
Nato krvoločni Tatari pobiju u Bagdadu sve što dođe u njohov domašaj i srušiše sve što su muslimani kroz nekoliko stoljeća napravili. Korito rijeke Tigrisa začepi se od mnogobrojnih knjiga koje Tatari pobacaše i izli se preko svojih obala. Četrdeset dana pljačkahu Tatari ovu najslavniju islamsku prijestolnicu i unište sve, a Bagdad tako strada, tako da se više nikad ne podiže.
I ako su Tatari osvojili istočni dio islamske države i oborili bagdadski hilafet, čineći pri tome nečuvena zvjerstva, ne mogoše odoliti visokoj islamskoj kulturi, jer kroz kratko vrijeme primiše islam.
(Iz knjige »Istorija Islama« od Besima Korkuta, Državna Štamparija u Sarajevu, 1935)
U slijedećem nastavku: Islamska država za vrijeme Abasovića
Ni komentarjev:
Objavite komentar