Nijaz SALKIĆ
Sarajevo je definitivno naša bosanska i bošnjačka metropola. Agresija je ovaj grad i velemjesto asli načela. Gamad sa brda su 4 godine ašićare i naočigled cijelog svijeta uništavali ovaj grad i sakatili njegove građane.
Da se divljaci sa Trebevića, Romanije i Jahorine nisu šalili, vidjelo se po tome da su udarili na ono što je sveto državi Bosni i dobrim Bošnjanima, zapalili su gradsku Vijećnicu i u njoj najstariju knjižnicu na Balkanu.
Šetnja po Baščaršiji
Nema uspješne i potpune posjete državi Bosni i Hercegovini bez zijareta Sarajevu. Jopet nije se bilo u Sarajevu ako se nije prošetalo Baščaršijom. U pauzi druženja pisaca na novosarajevskoj manifestaciji »KNS«, svratismo na kahvu.
Šetnja Baščaršijom smiruje čovjeka, budi stara sjećanja na mladost i motiviše insana za nove projekte i budi zapretanu inspiraciju. Oduvijek pri šetnji čaršijom volio sam skrenuti u njene tijesne kazandžijske sokake.
Ove rede sam znatiželjno posmatrao i divio se od bakra zacrvenjelim tabljama, ibricima, džezvama, bakarnim nosačima fildžana fino izrađenim kahvenim mlinovima (vodenicama). U malom sokačiću nejma šta nejma.
Bilesim naiđoh i na prodavnicu jednog srednjevječnog Bošnje što je pred svoj dućan iznio stare a dobro očuvane stvari. Bile su tu partizanske kape i ustaške kape, njemački šljemovi i njemačke potjernice i leci protiv židova, partizana, novčana potjernica za Titom, pištolji, kubure, stare fotografije i još bukadar i hejbe stvari koje se za bagatelu mogu kupiti. Razgledajući insana zabole okice od sjaja izloženih i izglancanih predmeta.
Na kahvi u kahvici
Moglo bi se sahatima razgledati sve izložene dragocjenosti i suveniri. Sve pare brižno ostavljane i čuvane za put u Sarajevo bi se lahko potrošile za tili čas. Čovjek na ovim mjestima mora stalno ponavljati rečenicu sa početka svog dolaska u Sarajevo i na čaršiju. Šta je cilj tvoje posjete?
Zato hitro se preselismo u ciljanu kahvicu. Svi sarajevski kafići i kahvice su brižno dekorisani i lijepo uređeni. Na zidu gledam stare lampe prilagođene novom vaktu, pa umjesto fitilja i gasa, tu je ubačena tanka sijalica spojena sa elektrikom.
Stari sahat koji je okačen blizu lampi je vjerovatno iz pekmezova vakta. Poslije prijatnog razgovora sa gostima za susjednim hastalom prilazi nam konobar i mi naručujemo stare »turske« bosanske kahve.
Dok čekamo naručeno dvojica Sarajlija u zanosu kazuju događaje iz svoje i mladosti svojih deda. Bosanska kahva »dolazi« u džezvi a u pratnji bakrene tacne, jednog fildžana, dviju kocki šećera, rahatlokuma u koji je zabodena čačkalica i obaveznom maštrafom sarajevske obične vode iz pipe.
Rođi se pridruži njegov prijatelj sa posla i priča krenu o motorima i bajkerima. Saznadoh na brzinnu o svim skorašnjim balkanskim i evropskim motorijadama, kacigama i starim motorima, oldtajmerima. Sve što je lijepo brzo mine pa i naš muhabet uz našu kahvu, u našoj kahvici, na našoj čaršiji, u našem Sarajevu i našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini.
Nastavak slijedi, inšaAllah!
Ni komentarjev:
Objavite komentar