Nijaz SALKIĆ
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.
وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.
''Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela svojih. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava u velikoj je zabludi. Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe. Mi smo Allahovi i Njemu pripadamo.
Allah, s.v.t.a., Ez - Zuhruf / Ukras u 12. ajetu kaže:
بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ
وَالَّذِي خَلَقَ الْأَزْوَاجَ كُلَّهَا وَجَعَلَ لَكُمْ مِنَ الْفُلْكِ وَالْأَنْعَامِ مَا تَرْكَبُونَ
A zatim, danas je petak, 05. februar 2010., ili 21. safer, 1431. hidžretske godine. Ovo je sedma džuma u novoj 1431. hidžretskoj godini. Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!
Odlučiti se krenuti od kuće na kakav put i putovanje nikada nije bilo jednostavno. Da bi posjetili makar i susjednu državu, nekada su ljudi morali ostajati danima i mjesecima na cesti a sve zbog slabih puteva, ne posjedovanja brzih i sigurnih prevoznih i novčanih sredstava. Uzvišeni Allah nas podsjeća da nam on daje prijevoz i svu podršku na putovanjima pa u Kur'ani kerimu kaže:
وَالَّذِي خَلَقَ الْأَزْوَاجَ كُلَّهَا وَجَعَلَ لَكُمْ مِنَ الْفُلْكِ وَالْأَنْعَامِ مَا تَرْكَبُونَ "... Onaj koji stvara stvorenja svake vrste i daje vam lađe i kamile da putujete", tj. brodove i potčinio vam je i podložnom učinio stoku. On je dao da od stoke imate hranu, piće i da je kao prijevozno sredstvo koristite. Zato Uzvišeni veli: "da se na njihovim (palubama i) leđima smjestite", da se potpuno uspnete na leđa (palubu), "i da se potom sjetite blagodati svoga Gospodara", svega što vam je omogućio.
وَتَقُولُوا سُبْحَانَ الَّذِي سَخَّرَ لَنَا هَٰذَا وَمَا كُنَّا لَهُ مُقْرِنِينَ "...kada se smjestite na njih i reknete: Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići", mi za to ne bismo imali snage sami, da nam nije Allah ovo omogućio mi bismo nemoćni bili to učiniti.
وَإِنَّا إِلَىٰ رَبِّنَا لَمُنْقَلِبُونَ "...i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!" - nakon naše smrti Njemu ćemo pokorno doći, ka Njemu je usmjereno naše zadnje, najvažnije putovanje.
Dova, ibadet, zikr i oslanjanje na Allaha s.v.t.a. To je ono što moramo imati u svakom trenutku svog života. To je je ona sigurnost da nas Uzvišeni prati, čuva i da smo s njime zadovoljni na svemu što nas snađe i pogodi. Ibadet, zikr i dova je najbolja »dodatna oprema« i komunikacija sa Stvoriteljem. Zamislimo Poslanika Muhammeda, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, veoma često preispitivao svoj odnos prema Uzvišenom Bogu. Bio je izrazito pobožan, osjećao je strah pred Njim i mnogo je činio ibadete. Noću bi provodio dugo vremena klanjajući noćni namaz, čineći ruku' i padajući na sedždu sve dok mu stopala ne bi otekla. Plakao je iz strahopoštovanja prema Bogu tako da bi se iz njegovih prsa čuo zvuk kao kad lonac vrije. Aiša bi mu, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, govorila: "Božiji Poslaniče, zašto sve to činiš kad ti je Bog oprostio prijašnje i buduće grijehe?" On bi joj odgovarao: "Pa, zar da zbog toga ne budem rob zahvalni!?"
Mnogo bi spominjao Božije ime kada bi želio jesti, piti, ustati, sjesti ili početi nešto raditi. Sve bi to otpočinjao riječima: ″U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!″ A kada bi nešto završio kazao bi: ″Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova!″
Stalno je upućivao dove svome Gospodaru. Ovo su neke od Poslanikovih, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, dova:
"Gospodaru moj, utječem Ti se od znanja koje ne koristi, djela koje se ne prima i dove koja nije uslišana". (13)
"Gospodaru moj, samo od Tebe tražim svako dobro, ono što mi je znano od toga i što mi je nepoznato, i utječem Ti se od svakoga zla, poznatog i nepoznatog". (14)
"Gospodaru moj, učini da naša djela imaju dobar svršetak i posljedice, i zaštiti nas od poniženja na ovome svijetu i kazne na budućem svijetu". (15)
"Gospodaru moj, utječem Ti se od nestanka Tvoje blagodati, prestanka Tvoje zaštite, Tvoje iznenadne kazne i Tvoje srdžbe". (16)
Sva zemaljska putovanja imaju svoj cilj i konačno odredište. Putovanja su kraća i duža a služe da bi se putnici proveli, relaksirali i ostvarili neku materijalnu dobit na Dunjaluku. Dunjaluk je u konačnici isto tako jedna vrsta puta i putovanja ka vječnosti.
Ovim se govoreći o načinima putovanja na dunjaluku, skreće pažnja na putovanje ka ahiretu, kao što se ovosvjetskom opskrbom podjeća na opskrbu budućeg svijeta:
وَلِبَاسُ التَّقْوَىٰ ذَٰلِكَ خَيْرٌ "Snabdijte se, a najbolja je opskrba bogobojaznost", ili odjećom na dunjaluku, aludira se na osiguranje vječne ahiretske odjeće: "a i raskošna odijela, ali, odjeća bogobojaznosti, to je ono najbolje." /7:26/ Prenosi imam Ahmed od Ali ibn Rebia da je rekao: /130/ Gledao sam Aliju, r.a., kako se penje na svoju jahalicu. Kad je zakoračio nogom da uzjaše, reče: "U ime Allaha." Kad se popeo reče:
سُبْحَانَ الَّذِي سَخَّرَ لَنَا هَٰذَا وَمَا كُنَّا لَهُ مُقْرِنِينَ "Hvala Allahu Uzvišen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići, وَإِنَّا إِلَىٰ رَبِّنَا لَمُنْقَلِبُونَ i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!" /43:13-14/, zatim "Hvala Allahu", - izgovorio tri puta. "Allah je najveći" - tri puta, a potom rekao: "Slavljen neka si Ti. Nema boga osim Tebe, ja sam prema sebi nasilje počinio, pa mi oprosti!" Tada se osmjehnuo. Upitao sam ga: "Zašto si se nasmijao, o vladaru pravovjernih?" On, r.a., mi na to odgovori: "Vidio sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako čini ovako kako sam ja uradio, pa se nasmijao. Ja sam upitao: "Zašto si se nasmijao, o, Allahov Poslaniče?" Na to mi je s.a.v.s., odgovorio: "Zadivio se Uzvišeni Veličanstveni Gospodar Svome robu kad izgovori riječi: 'Gospodaru moj, oprosti mi', i rekne: 'Moj rob je spoznao da grijehe ne može oprostiti niko osim ja!' Ovako prenose Ebu-Davud, Et-Tirmizi i Nesai. Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasen - sahih. Prenosi imam Ahmed od Ibn Omera, r.a.: /104/ Uistinu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., jašući izgovarao: "Allah je najveći" - tri puta, a potom učio: "Slavljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti!" /43:13,14/,
iza toga bi učio dovu:
"Allahu moj, molim Te podari na ovome mome putu dobrotu i bogobojaznost te posao kojim ćeš Ti biti zadovoljan. Allahu moj, olakšaj nam putovanje i skrati nam udaljenost. Allahu moj, Ti si naš saputnik i čuvar naše porodice, pa Te molim, Allahu moj, budi nam saputnik na našem putu i zaštitnik naše porodice." A kada bi se sa puta vratio kući govorio je: "Vratismo se, kajemo se, samo Allahu robujemo, ako Bog da i samo svome Gospodaru zahvaljujemo." Ovako prenose Muslim, Ebu-Davud, Nesai i Tirmizi. Dovom se pouzdajemo u našeg priajtelja i Zaštitnika Allah dž.š. koji nam jedini može pomoći da se hairli i sretno vratimo sa puta. Kada smo stigli u svoje selo, grad gdje imamo stalni boravak dobro je otići u svoju džamiju i klanjati dva rekata nafile jer je to i Allahov Poslanik redovno radio. U tom smislu Ka'b b. Malik, r.a., pripovjeda: »Kada bi se vratio sa puta, prvo što bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., uradio bilo je da ode u džamiju i u njoj klanja dva rekata.« (Buharija i Muslim)
Dova
»Molimo Te Uzvišeni Allahu da nas uputiš na pravi put i da nas na njemu održiš sve dok ne odemo sa dunjaluka. Molim Te Dragi Allahu, da ne dozvoliš našim srcima da skrenu nakon što Si nas uputio.
Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu. Osvijesti nas, otrijezni nas, pa da shvatimo da bez jake i stabilne islamske zajednice, nema ni naše stabilnosti, i naše snage.
Molimo Te Gospodaru naš, zaštiti nas od loših vođa, od dušmanskih riječi i djela, od pokvarenosti u riječima postupcima i razmišljanju. Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je: الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.«
Ni komentarjev:
Objavite komentar