Pendžeranje
Nijaz Salkić
Pendžer je mjesto u vrhu sobe ili sa strane, odakle sam kao dijete dobivao svjetlost i kroz kojeg sam gledao dunjaluk. Opet, pendžer je mogao biti jednokrilni ili dvokrilni ovisno, kakva je moda ili trend vladao u vremenu u kojem je pravljen. Nekada su se na pendžere stavljali zarovi a kasnije store i paravani. U sirotinjskim kućama na pendžerima nije ništa stavljano jer sirotinja je uvijek bila sirotinja.
Helem, pendžer je u našoj bosanskoj povijesti, historiji ili istoriji odigrao veoma važnu ulogu. Sjetite se pendžeranja do duboko u noć. Koliko je samo naših nena, tetki, ujni bilo 'bjeno, bilo rezil, što su potajno s dragim svojim ašikovali i kroz taj isti pendžer bacali zaljubljene poglede.
Koliko je opet momaka ostajalo bez kundura ili šalvara bježeći od ćuka koje su ih ganjale okolo avlije, prošća ili bezbrojnih mahalskih taraba. Bilo je i takvih hairlija koji su prislanjali merdevine da bi onako po istilahu kroz željezne demire na pendžerima zavirili u sobu svoje drage. Dešavalo se dragi moji da je babo od drage osobe bio pušač i da je kao »slučajno« izlazio u noć i »slučajno« je zatekao ašikliju na merdevinama. Eh sta je bilo poslije sa momkom kako je hitro silazio sa merdevina i kako mu je budući punac toljagom izmjerio leđa, neću o tome ove rede ni pričati.
Najveći sretnik bi ipak bio onaj momak, ašiklija koji je satima čamio u dugoj zimskoj noći čekajući, da mu mu njegova voljena na pendžeru pojavi ili kroz pendžer baci mahramicu vezenu i iz sehare mirisom namirisanu. Eh, ko je od njega bio sretniji na svijetu, kako se samo falio svojim akranima, jaranima i kako je čuvao taj poklon i potajno ga mirisao u svojoj momačkoj sobi.
Jah, bila su to lijepa vremena, bio je to vakat kada je nastajala »Hasanaginica«, »Hanka« »Emina«. Sada, ne mogu nastajati takvi biseri, jer je ovo vrijeme ašikovanja preko chata, foruma, sms poruka i video konferencija.
Šta možemo, do uzdahnuti i zažaliti za vremenima kada smo više razmišljali i sevdisali……!
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar