Nijaz SALKIĆ
U srednjem vijeku je važila izreka »Caru carevo, Bogu Božije!« Carevi su bili strogi vladari a naročito u propisivanju i sprovođenju zakona o porezima, drumarinama i trošarinama. Bez poreza car se ne bi mogao koštirati i lagahno i udobno živjeti. Znalo se dobro kada će se dati porez na živu glavu, na ljetinu, na šetnju i vožnju po carskim drumovima i džadama, rijekama, jezerima i morima.
Danas je malo Carevina i Kraljevina a dažbine su ostale. Proučavajući nekadašnje porezne sisteme i poresku upravu čitalac zažali za onim vremenom. Onomad i vaktile su državljani bili zaduženi (opterećeni) za desetak stavki a danas za stotinjak i više. Nekada se plaćao porez za puteve, na zemlju koju posjedujete, mostarinu i glavarinu (na kućnu čeljad). Danas se plaća porez na sve osim morebit' zraka koji udišemo.
Današnji čovjek i građanin 'visoke' demokracije se najviše plaši da ne dođe u situaciju da ga porezna uprava uhvati u svoje željezne kandže. Radnici i zaposleni danas plaćaju poreze, uplatnice (položnice) preko bankovnog računa. Kada plata prispije na žiro račun prvo se plate obaveze za stan, komunalu, elektriku, telefon, televiziju, mobitel i eventualne rate kredita. Ako nešto od plate i ostane to ide za hranu i nešto krpica za odijevanje.
Zato je danas prijeko potrebno prvo dati 'caru carevo'. Rekreacija, sport, umjetnost, zdravlje, usavršavanje i eventualno davanje za vjeru i vjerske ustanove (Bogu Božije) je vezano za 'nemoguću misiju' i naučnu fantastiku.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar