MIMBERA- DAVANJE U NARUČ

 بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

الْحَمْدُ لِلَّهِ  رَبِّ الْعَالَمِينَ، نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ، وَ نَسْألُهُ الكَرَامَةَ فِيماَ بَعْدَ الْمَوْتِ لَنَا وَ لِجَمِيعِ الْمُؤْمِنِينَ. وَنَعُوذُ بِاللَّهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَ مِنْ سَيِّئاتِ أعْمَالِنَا. مَنْ يَهْدِهِ اللَّهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِيَ لَهُ.

وَأشْهَدُ أنْ لا إِلَهَ إِلاّ اللَّهُ وَحْدَهُ لاَ شَرِيكَ لَهُ، وَأَشْهَدُ أنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ، أرْسَلَهُ بِالْحَقِّ بَشِيرًا وَنَذِيرًا وَ سِرَاجًا مُنِيرًا لِيُنْذِرَ مَنْ كَانَ حَيًّا وَ يَحِقَّ الْقَوْلُ عَلىَ الْكَافِرِينَ. صَلَّى اللهُ تَعَالىَ عَلَيْهِ وَ عَلَى آلِهِ الطَّيِّبيِنَ الطَّاهِرِينَ، وَ أصْحَابِهِ الْكِرَامِ الْهُدَاةِ الْمُهْتَدِينَ، وَ سَلَّمَ تَسْلِيمًا كَثِيرًا. نَسْأَلُ اللَّهَ رَبَّنَا أَنْ يَجْعَلَنَا مِمَّنْ يُطِيعُهُ وَيُطِيعُ رَسُولَهُ وَيَتَّبِعُ رِضْوَانَهُ وَيَجْتَنِبُ سَخَطَهُ. يَا خَيْرَ الْمَسْئُولِينَ وَ يَا خَيْرَ الْمُعْطِينَ.

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 

Najljepša zahvala Uzvišenom Allahu za beskrajne nimete našeg Gospodara naredbom obavljanja namaza. Jer za nepresušne blagodati, čiji broj čak i ne znamo, možemo odgovoriti namazom kojeg ćemo obavljati pet puta dnevno. Neka je salavat i selam, spas na našeg devletliju  Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu porodicu na broj koliko ima tajni u Kur'anu, jer je Kur'an-i-kerim Allahov govor.

         

Allah, dž.š., u 107. suri (El - Maun / Davanje u naruč) u  6. i 7. ajetu kaže:

  بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ

  وَيَمْنَعُونَ الْمَاعُونَ  الَّذِينَ هُمْ يُرَاءُونَ

…koji se samo pretvaraju, i nikome ništa ni u naruč ne daju ! 

          A zatim, danas je petak, 14. januar 2010., ili  10. safer, 1432. hidžretske godine. Ovo je šesta džuma u novoj hidžretskoj godini. 

Cijenjeni džemaate, draga braćo i sestre, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh!

 بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَٰنِ الرَّحِيمِ   

أَرَأَيْتَ الَّذِي يُكَذِّبُ بِالدِّينِ  Znaš li ti onoga koji onaj svijet poriče? Ima dakle ljudi što se ne boje polaganja računa? Koji su to junaci?  فَذَٰلِكَ الَّذِي يَدُعُّ الْيَتِيمَ  "Pa to je onaj koji grubo odbija siroče", to je onaj što mu je svejedno za ucvijeljenu i siromašnu djecu. وَلَا يَحُضُّ عَلَىٰ طَعَامِ الْمِسْكِينِ  "...i koji da se nahrani siromah - ne  podstiče", svejedno mu je za siromašnog i socijalno ugroženog rođaka i komšiju. Uzvišeni zatim prijeti namaščijama: فَوَيْلٌ لِّلْمُصَلِّينَ  "Pa teško klanjačima, الَّذِينَ هُمْ عَن صَلَاتِهِمْ سَاهُونَ   koji su nemarni prema  svome namazu." Od Sad ibn Vekkasa prenosi se da je rekao: "Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ko su oni koji  su nemarni prema namazu, pa je rekao: "To su  oni koji svoje namaze ne obavljaju na vrijeme." الَّذِينَ هُمْ يُرَاءُونَ "...koji se samo pretvaraju." Veki' kaže da je rečeno Ibn-Mes'udu: Allah na mnogo mjesta u Kur'anu spominje namaz, kao: "Oni koji svoj namaz ne obavljaju kako treba, koji namaze svoje budu na vrijeme obavljali i koji namaze budu čuvali." Ibn-Mes'ud odgovorio je da navedeni ajeti znače klanjanje namaza na vrijeme. Rečeno mu je: "Mi smo mislili da se to odnosi na njihovo potpuno izostavljanje." "Ne!", reče on, jer je njihovo potpuno napuštanje nevjerstvo."

            Braćo i sestre, nama prolaznicima na dunjaluku trebaće svaki namaz jer nas očekuje obračun nakon smrti bez mogućnosti povratka nazad i pružanja nove prilike. Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike prošao pored jednog kabura i upitao ko je u njemu pokopan. Kada su mu odgovorili o kome se radi, Poslanik, s.a.v.s., reče: ''Dva rekata namaza bila bi mu draža od ostatka dunjaluka na kojem živite.'' (Taberani u El-Evsat, br. 920)

        Vjerovatno ste čuli za poznatog tabiina, Amira ibn Abdullaha. Naime, jedan njegov savremenik iz Basre, ispričao je o njemu slijedeće:  “Putovao sam u karavani u kojoj je bio Amir ibn Abdullah. Noć nas je zatekla kod proplanka pored kojeg je tekla rijeka i tu smo zanoćili. Amir je sakupio svoj prtljag, svezao je svoga konja za stablo, a zatim je otišao duboko u šumu. Rekao sam sebi: ‘Pratit ću ga da vidim šta radi u dubini šume. ’Nedugo zatim, on je stao pored jednog stabla, okrenuo se prema Kibli i dugo je klanjao. Nikada nikoga nisam vidio da tako skrušeno klanja. Kada je završio: učio je dovu: ‘Milostivi Allahu, Ti si me stvorio Svojom odredbom, i Svojom voljom si me stavio na iskušenja na dunjaluku, a zatim si mi naredio: -Ustraj na pravom putu!’ A kako da ustrajem ako mi Ti od Svoje dobrote ne podariš ustrajnost, o Svemoćni Allahu. Svemilosni Bože, Ti znaš kada bih ja posjedovao sav dunjaluk, a nakon toga Ti zatražio od mene da ga žrtvujem, ja bih to isti trena poklonio Onome koji to od mene traži, pa pokloni mi moju dušu i učini da ja budem njen vladar, a ne ona meni, o svemilosni Bože! Allahu Dragi, Ti znaš da Te volim ljubavlju koja mi olakšava svaki musibet i čini me zadovoljnim sa svakom Tvojom odredbom i udarcem sudbine, i uz ljubav prema Tebi ja ne marim kako ću omrknuti ili osvanuti.’ Nedugo zatim, mene je savladao san i zaspao sam. Kad sam se probudio, Amir je još uvjek klanjao i skrušeno upućivao dove Allahu. Kada je nastupilo vrijeme sabah-namaza, klanjao je sabah, a nakon toga učio ovu dovu:  ‘Allahu moj, evo zora je svanula, i ljudi se bude i spremaju da krenu tražiti Tvoje blagodati. Svaki od njih ima svoju potrebu, a Tvoj rob Amir ima potrebu da mu oprostiš. Gospodaru moj, ispuni moju i njihove potrebe. Gospodaru moj,  ja sam Te molio za troje, a Ti si mi dvoje uslišao, a treće si mi uskratio. Molim te da mi podariš i to treće, kako bih Te obožavao onako kako volim i želim.’ U tom trenutku ja sam se pomjerio i on me je primijetio. Shvatio je da sam ga pratio i bilo mu je krivo zbog toga. Prišao mi je i rekao: “Vidim da si me pratio u toku noći. Sakrij to što si vidio, Allah pokrio tvoje mahane.” Rekao sam mu: “Ili ćeš mi reći koje tri stvari si tražio u dovi, ili ću kazati ljudima šta sam vidio.’’ Nakon što se uvjerio u moju odlučnost da ispričam drugima ono što sam vidio, rekao mi je: “Znaj da meni nije bilo većeg iskušenja od žena, pa sam molio Allaha da me spasi tog iskušenja i Allah mi je uslišao tu dovu, tako da kad sada naiđem pored tuđih žena kao da sam naišao pored zida.  Zatim, molio sam Allaha da učini da se ne bojim nikoga osim Njega, i uslišao mi je dovu, tako da na Zemlji ne postoji ništa a da ga se bojim osim Allaha. I treće, molio sam Allaha, da mi da snage da nikako ne spavam i da stalno, i danju i noću, ibadetim, ali mi tu dovu nije uslišao.’’ Rekao sam mu: “Budi blag prema sebi, ti noću klanjaš, a danju postiš, a Džennet ljudi zarade i sa mnogo manje dobrih djela.’’ A on mi je mudro odgovorio: “Znam, ali ja se bojim da se ne budem kajao onoga Dana kada kajanje neće koristiti.’’

          Vidite kako je pobožnjak iz ove priče krio svoju pobožnost i zuhd. IImam Ahmed od  Abdullaha ibn Amra prenosi da  je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ko ljudima priča o svojim djelima, tj. hvali se, Allah ga u očima svojih stvorenja umanjuje i prezire.' U vezi  sa  riječima  Uzvišenog: الَّذِينَ هُمْ يُرَاءُونَ "...koji se samo pretvaraju"  treba reći  da se u (rija) pretvaranje ne ubraja kad neko uradi  neko dobro djelo u ime Allaha  pa  to  svijet  sazna  i  onome ko ga je uradio bude drago. Dokaz da je to  tako jesu Ebu-Hurejreove riječi koje u svome Musnedu  navodi Hafiz  Ebu-Ja’la el-Mensuli, gdje Ebu-Hurejre,  r.a., kaže: "Klanjao sam kad je ušao jedan čovjek  pa mi je bilo drago. To sam spomenuo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa je rekao: 'Potvrđene su ti dvije  nagrade: tajna i javna.'"

وَيَمْنَعُونَ الْمَاعُونَ  "...i nikome ništa ni u naruč ne daju", mnogi misle ako klanjaju da je to jedini i dovoljan ibadet koji će ih uvesti u Džennet. Nijedan čovjek se ne može opasati zidom šutnje, niti ogradom bezbrižnosti za nevolje i potrebe Allahovih stvorenja. Vjernika pravilno obavljen namaz tjera da dijeli, da pozajmljuje ljudima ono što je potrebno, ako je drugačije, pa kakav je naš klanjani namaz. Hasan el-Basri kaže: "Ako klanja, pretvara se, a ako ga namaz prođe, ne brine se. On od svog imetka, zekat ne izdvaja” - a u drugoj verziji - "...sadaku  od svoga imetka." Upitan šta znači riječ "naruč" Ibni-Mes'ud je rekao: "To je ono što ljudi između sebe jedan drugom pozajmljuju kao što su: sjekira,  lonac,  kofa i slično." Od Ibni -Abbasa se prenosi da se pod tim misli na kućne stvari, i izbjegavanje da se pomogne imetkom ili na drugi način. Zato Muhammed ibn Ka’b u vezi sa riječima Uzvišenog "...i nikome ništa ni u naruč ne daju", kaže da se pod tim misli na učinjeno dobro prema drugome. Zato u hadisu stoji: "Svako  dobro djelo je sadaka"  Ibni-Mani preko Amira ibn Rebia prenosi da je Ali ibn Fulan en-Numejri rekao: "Čuo sam da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Musliman je muslimanu brat; kad ga sretne, nazove mu  selam, a ako mu  se nazove selam, uzvrati pozdrav još bolje i ne susteže se da, kad mu se nešto zatraži u naruč, to da.'" Rekao sam: "Božiji Poslaniče, šta je naruč?" "Kamen, drvo  i slično", odgovorio je. Allah, opet, najbolje zna!

Dova

         Milostivi Bože, primi naš namaz onako kako primaš od Svojih dobrih vjernika. Dragi Bože, omili nam iman i islam, a omrzni nevjerovanje i sva griješna djela. Uzvišeni Allahu, daj nam  dobro na ovom i na budućem svijetu i spasi nas od džehennemske vatre.         

           Milostivi Gospodaru, usadi nam više ljubavi prema našim džamijama i onima koji nas vode na pravi put. Učini da volimo džamiju, džemat i da jedva čekamo dolazak dana petka i džume u njemu. Ne daj nam da zaboravljamo svoju islamsku zajednicu.

           Primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim, našim umrlima i svim muslimanima, i naša posljednja dova je:    الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ     Hvala Allahu gospodaru svih svjetova i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.

Nijaz SALKIĆ

Literatura: Tefsir Ibni Kesir, Prijevod Kur'ana Besim Korkut