ŠTA JE MUDROST?

Nijaz SALKIĆ

Od pamtivijeka se cijenila mudrost. Kako je vrijeme prolazilo insan je razmišljao, govorio i riječi zapisivao. Vaktom  se pročuše umni insani kako lijepo zbore i ilum kazuju. Na istoku se proslaviše gradovi i mjesta koje Uzvišeni Allah počasti Knjigom, objavom u kojoj je jedina prava mudrost. Iz tih objava ljudi kroz povijest crpiše znanje i mudrost. Razgrana se nauka i nastadoše knjige koje proučavaše mudrost rađanja, mudrost odrastanja, mudrost u braku, mudrost zarađivanja, mudrost trošenja, mudrost štednje, mudrost zdravog života, mudrost učenja, školovanja, stanovanja, jela i uživanja u pijenju vode.

Danas je više knjiga nego ljudi. Piše se, prati  i zapisuje sve što se izgovori. Pored knjiga i rasprostranjenosti nauke mudrost nije nešto što je rašireno poput mnoštva robe i kapitala a ni mudraca nejma na svakog ćošku. Mudrace treba tražiti kao i u prijašnja vremena u desetog gradu i u pedesetoj državi.

Helem, Uzvišeni Allah s.v.t.a., je rekao u svojoj mudroj Knjizi Kur'ani Kerimu:

»I opominji svoju rodbinu najbližu i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede!« (Eš_Šu'ara-Pjesnici)

"O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti.'' (Lukman, 17)

Muhammed, s.a.v.s., je u sahih hadisu rekao: »Mudar je onaj koji svoju dušu kori i radi za ono što dolazi poslije smrti, a nemoćan je onaj koji slijedi strasti svoje duše i od Allaha traži ispunjenje želja.«

Prenosi se od Abdullaha ibn Omera, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallellahu alejhi ve sellem, rekao: ”Svaki od vas je pastir i odgovoran je za svoje stado. Muškarac je pastir svoje porodice i odgovoran je za svoje stado. Žena je pastir muževe kuće i odgovorna je za svoje stado. Rob sluga je pastir bogastva svoga vlasnika i odgovoran je za svoje stado.” Pa je dodao: Ja mislim da je rekao: ”Sin je pastir imetka od svoga oca i odgovoran je za svoje stado. Svako od vas je pastir i odgovoran za svoje stado.”(Buharija, 583, Muslim, 1829)

Rekao je Ibn Kajjim el-Dževzije, rahimehullah: “Bio jednom jedan kralj koji je imao veliko bogastvo i od djece jednu jedinu kćerku. Mnogo je volio svoju kćerku i udovoljavo joj je svim zabavama koje bi poželila. Ovo je trajalo dugo vremena. Pored kralja je živio jedan pobožnjak, koji je jedno veče, dok je učio Kur’an, glasno proučio slijedeće ajete iz sure Tahrim: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” Djevojčica je čula ove ajete i naredila svojim slugama: Stanite! Ali, oni nisu stajali. Pobožnjak je nastavio ponavljati iste ajete dok je djevojčica nastavljala uporno govoriti slugama da stanu, ali oni nisu stajali. Tek kad je strgnula svoje odijelo sa sebe, sluge su prestale i odmah otišle do njenog oca i ispričali cijeli događaj. “Draga moja, šta se dogodilo večeras, šta te to raztužilo?” upitao je njen otac, zagrlivši svoju djevojčicu. Djevojčica je odgovorila:”Reci mi oče, tako ti Allaha, je li istina da Allah ima Džehennem (vatru) čije su gorivo ljudi i kamenje?” Odgovorio je otac: ”Da!” Upitala je djevojčica zatim: ”Zašto mi to nisi rekao? Tako mi Allaha, neću više jesti dobru hranu niti spavati u mehkom krevetu sve dok ne budem znala gdje je moje mjesto u Džennetu (Raju) ili Džehennemu (Paklu).” Safwat el-Safwah, 4/437-438.

Upamet!