3. 6. 11

DJEDO MI BIO HADŽIJA


Nijaz SALKIĆ

Početak trećeg milenijumu po zapadnom računaju vremena obilježen je sveljudskim razvlačenjem pameti.  U ovom vijeku svako nešto nudi u zamjenu za neki ćar. Sve je na prodaju počev od velikih strojeva pa do šivaćih igala. Ako se tržište ne može osvojiti u fairplay i poštenoj utakmici 'jaki' potežu buzdovane i savremeno oružje.

Ondje gdje oružje miruje jezici su naoštreni. Puno se danas divani po printanim i digitalnim medijima. Svako bi danas nešto kazao, dokazao, pokazao i ukazao. Većina nabrojanih dokazivača i pokazivača obično zakažu kada (za)treba. Obično insan govori o onome što bi volio imati.

Helem, kada se na kakvom sohbetu započne eglena o prakticiranju vjere, čišćenju imetka zekatom, pomaganju sirotinje, upućivanju na dobro i odvraćanju od zla, nađe se insana divanija koji počnu hvaliti svoje pretke. Moj je djedo bio hadžija i redovan u džamiji namaščija. Upravo ovako jedan sebe opradava zašto ne ide u džamiju i ne klanja namaz.

Dobro dragi moj divanijo, ako je tvoj dedo bio redovan džematlija, namaščija i hadžija, gdje si ti u toj priči?!

 Upamet!

Ni komentarjev:

Objavite komentar