Nijaz SALKIĆ
Bosanski čovjek hita i ako
ne može drugačije gamiže svome topraku. Doziva ga k sebi iz djetinjstva putić i
sokak, taraba i kapija, tapija i avlija, sećija i tevsija demirlija sa koje se naučio jesti.
To je učinio onda kada je prvi put okusio kolač maslenjak i
umočio komadić vruće pogače u tanijr pekmeza.
Ovogodišnji pohod u domaju
je vrijeme obilježilo. Kada kažem vrijeme govorim u smislu meteorskih promjena
i ono drugo vrijeme koje daje ukus i pečat svakom živom i neživom. Zakašnjelo
proljeće i poodmakla recesija zbilja djeluje na čovjeka.
Helem, Bosna nas je dočekala
kao majka koja pruža gostoprimstvo i daje nam sve od sebe iako sama nema ni za
sebe. Bosanski čovjek je u nekom polusnu. Spava, a radi i sanja da radi. Zbilja
neki rade da nemaju vremena za odmor a neki odmaraju zato što nemaju
zaposlenja.
Ko nije u snu nešto ipak
raduka i mašta o boljem sutra, neko ga dočeka a većina ipak živi, od danas do
sutra. Jedino što se prodaje je gorivo za auta, brašno, hljeb i hrana bez koje
se ne može živjeti. Drugi proizvodi počev od jeftinih i skupih automobila,
namještaja, odjeće i obuće, građevinskog materijala se prodaju od prilike do
prilike. Građevinastvo, (gradnja kuća) je definitivno stalo.
Praznik 'rada' je dočekan i
pozdravljen od svih kategorija bosanskog građanstva. Ko je imao ušteđenih
maraka kupio je ćevapa, pljeskavica, ića i pića i to iznio pored potoka i rječica
da rahat ćejfi i roštilja.
Šetajući Bosnom nisam mogao
odoljeti njenom proljetnom ruhu kojim se zakitila. Hej, koliko bogatih mahala
imaju naše čaršije i kakve su u tim pustim mahalama avlije bosanskim cvijećem
zakićene.
Kako samo sokaci mirišu jorgovanima i opijaju beharli šeftelije,
kajsije, rozdelije... Evo i trešnje
mostarke nabubrile samo što nisu prsnule a pitanje je dana kada će ih djeca početi
trgati i zobati.
Bosna ti je moj jarane poput
Bošnje koji je krenuo na sohbet pa se odjenuo u đahtalno ruho, za pas zadjenuo
kuburu, a na noge nazuo podmazane i izglancane kundure. Ko bi ga takvog vidio
pomislio bi, vidi bogatuna, a da mu kojim slučajem izvratiš džepove u njima bi
našao mahramicu, češalj i ogledalo, možda duhansku kesu i dvije tri marke.
Šta ćemo, samo da se domaja
Bosna davraniše pa preživi ovaj tuhafli vakat i Bošnjak u njemu!
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar