MIRUH RAMAZANA (12)

MUKABELA I RAZUMIJEVANJE POSLUŠANOG 12. džuz

Mukabela je učenje (čitanje) po 10 lista ili 20 stranica svakog dana u džamiji. Mukabela se može učiti u tri vremenska perioda, iza sabaha, iza podne ili iza ikindije namaza. Najviše je rasprostranjeno učenje mukabele iza ikindije namaza. Mukabelu uče imami, hafizi i oni koji znaju i umiju pravilno i tačno čitati Allahovu knjigu. 

Počinjemo sa prvom mukabelom dan prije ramazana a završavamo Hatma-dovom uoči Bajrama ili prije klanjanja Bajram namaza. Velika čast je znati pravilno učiti Kur’an a.š,, a velika nagrada čeka one koji dolaze da slušaju i prate učenje mukabele u džamijama.

Zašto nas je malo na mukabelama?

 Da bi mogli sebi odgovoriti nadvirimo se u dušu i srce. Ako su nam u životu prioriteti imetak, bogata sofra, ormari puni odjeće i obuće a mi i pored toga ,nemamo' vremena za abdest, za namaz, te da je jacija u kasne sate a sabah prerano, sa nama nešto u redu nije.

12. džuz

 Na prvoj stranici ovog džuza nalazi se ajet koji je tematski sličan onom iz sure Junus prema kojem čovjek zna biti nezahvalan nakon što se od njega otkloni nevolja. Ako čovjeku milost Našu pružimo, pa mu poslije uskratimo, on pada u očajanje i postaje nezahvalnik. A ako ga obaspemo blagodatima, poslije nevolje koja ga je zadesila, on će sigurno reći: ,,Nevolje su me napustile!“ On je doista umišljen i razmetljiv...“ (9-10)

 S obzirom da je Hud jedna od sura koje su Poslanika, a.s., kako je on rekao, osijedile, dovoljna su i ova dva ajeta da se zabrinemo.

 Zamolimo Gospodara, ali se i potrudimo, da nikada ne budemo ova vrsta ljudi i to spomenuta u Kur'anu. Inače, čovjek čitajući Allahove riječi treba analizirati da li kod sebe ima osobina ili situacija koje Allah opisuje. Čovjek bi trebao svakodnevno zamisliti sebe da živi u vremenu Poslanika, a.s., i upitati se koliko ajeta bi se objavilo, odnosilo na njega i to koji ajeti: s pozitivnim primjerima ili negativnim?

 U suri Hud se govori o poslaniku Nuhu i poslaniku Hudu. Slučaj kada Nuh, a.s., moli Allaha za svog sina nevjernika (46. ajet) da bude spašen je posebno, naročito kod onih koji imaju djecu, dramatičan. Allah kaže Nuhu ,,on nije od tvoje porodice“, odnosno nije tvoje dijete, jer je nevjernik i jedan od onih koji se ismijavaju s vjerom.

  Koliko danas ima roditelja muslimana, imaju djecu koja jesu biološki njihova, ali duhovno, kulturno, adetski, po mentalitetu, nisu njihova, jer su ateisti, jer su se odrodili od roditelja, sa omalovažavanjem gledaju na vjeru svojih roditelja, često  sa podsmijehom gledaju svoje roditelje koji  klanjaju. Kada to potcjenjivanje opravdavaju govore, mi nismo uspjeli u rodnom kraju, eto iškolovali smose, obogatili a sve bez vjere. Vidiš babo kako se može uspjeti bez Boga, govore. Ovdje naglašavamo ismijavanje, odnosno ironiju koja je posebno prisutna danas kada se govori o vjeri. Nuhov sin je koristio ironiju. Nuh ga poziva da se ukrca u lađu zbog poplave koju Allah šalje, a on odgovara ironično: ,,Sklonit ću se na kakvo brdo koje će me od vode zaštiti!“

 Sura je dobila ime po poslaniku Hudu koji je opominjao narod koji je u to vrijeme bio najnapredniji, najbogatiji, najobrazovaniji i daleko iznad drugih naroda kao što su danas neke nacije daleko naprednije od drugih. Međutim, narod je bio nevjernički, u svom tom sjaju i blještavilu osjetili su se nadmoćnim te počeli prkositi Allahu.

 Ovo nas vraća na početak sure, da se Allaha sjećamo kada smo u obilju i blagodatima te da se ne osjetimo neovisnim, nadmoćnim, jakim, najpametnijim, već budemo skromni pred Allahom, ali i pred ljudima, jer čovjek svoj prkos i oholost pokaže prvo prema ljudima. To je prva stepenica do pokazivanja prkosa i oholosti prema Allahu.

 S druge strane, nakon sure Hud, imamo suru Jusuf i primjer čovjeka koji je bio iznad drugih, čak iznad svoje braće što mu je pokazano i u snu (4-6), ali se nije oholio, nije sebe smatrao vrjednijim i boljim spram ostale braće. O tome ćemo sutra, inšaAllah, kada budemo govorili o 13. džuzu.