Ma(h)ramica
je nekad služila za brisanje nosa. Vremenom su se njome kitili svatovi i bila
je pojam za čistoću braka i legitimisanje svatova. Maramica se stavljala u
džepić sakoa kao ukras i znak prestiža intelektualaca i diplomata. Znala je
biti i ukrašena zlatnim ili srebrenim nitima, namirisana najboljim parfemima i
služila je kao zaruka momku ili djevojci (čevrma).
Danas su
maramice devalvirale i izgubile nekadašnju vrijednost i značaj. Obično se proizvode
od papira koji je čist i skuplji, ili onaj reciklirani od otpada, (prerađeni) i
jeftiniji.
Našim rođacima,
prijateljima, poznanicima i onima kojima dajemo poslove, ili kod kojih smo
zaposleni, postali smo poput maramica. Često služimo za jednokratnu upotrebu,
za brisanje ruku, nosa, cipela. Drugima smo poput skupljih maramica, koje oni
ipak poslije godinu ili dvije bacaju u smeće. Rijetkima smo poput skupih platnenih
maramica od kojih se ne rastaju lahko.
Upamet!
Nijaz Salkić
Ni komentarjev:
Objavite komentar