Šta je
život, je li to tavorenje ili pak bivstvovanje ili stalna briga i strahovanje,
od rođenja do zadnjeg uzdaha. Čovjek se kao beba rađa, beba plače a
roditelji se vesele, raduju i nadaju, da će imati u djetetu utjehu, kad evlad poraste
ponos i zamjenu, a kad noge posustanu, pomoć
i zaštitu.
Šta je život,
to iskusimo kada svoje najbolje godine začas nanižemo u životnom
đerdanu. Kad đerdan od godina oteža, uviđamo da život
i nije šerbe koje je uvijek slatko, pitko, bistro i ukusno i da se od tog šerbeta ne postaje vitko a ni debelo, već onako nekako i svakako.
Šta je
život, uviđamo kad svoje roditelje s ovog svijeta ispratimo. Obično neko od
njih iznenada ode,
onaj nježniji, onaj čije šerbe nije bilo slatko, a za njim malo kasnije
krene i onaj drugi,
ne glede na slast i šerbeta ukus. Uglavnom smrtno šerbe svi ćemo ispiti,
kada se to šerbe ponudi, moraće se popiti i dušu donosiocu prepustiti.
Šta je
život, (u)vidio sam u mjesecu avgustu 2003., kada sam majku u mezar spustio a 6 mjeseci kasnije i babu na budući svijet
ispratio. Kada se to čovjeku desi onda je na sve spreman i pripravan. Tada čovjek
o sebi misli i iščekuje očekivano i ono što mu je ezelu dosuđeno a u majčinoj
utrobi zapisano.
Šta je
život, vidjeh kada punca i punicu ispratih i brojnu rodbinu koja ode s ovog
svijeta po Božijoj odredbi i rasporedu.
Šta je život, uviđamo kada lica onih kojih više za sofrom nema, ni u kući, ni u avliji, ni na sokaku i na čaršiji, već dugo ne viđamo.
Šta je život, uviđamo kada lica onih kojih više za sofrom nema, ni u kući, ni u avliji, ni na sokaku i na čaršiji, već dugo ne viđamo.
Šta je
život, to su samo mala, dva koraka, od avlije do sokaka.
Nijaz
Salkić
Ni komentarjev:
Objavite komentar