Ne znam da li su vam vaši stari pređi, didovi, djedovi, nane, majke, nene i bake, zborili o nekadašnjem obilasku, posjetama, kahvenisanju, sevdisanju, dočeku i mertebetu. Belćim vam je njekad nane, stari did ili amidža kazivao, o vaktile adetima.
Helem, birvaktile u staroj zemlji i našem vatanu Bosni, življahu stari, dobri, plemeniti, junački, srdačni i najljepši narod na Balkanu. Taj narod je sebe volio zvati imenom Dobri Bošnjani, a više od svega cijeniše konja i kućni prag. Voljeli su život, voljeli su svoje zeleno okruženje, ravna polja opasana i načičkana opjevanim planinama i ispresijecana najčistijih zelenim rijekama.
Cijenili su dobrotu poštenje, jer su bili čisti, neiskvareni i plemenit narod. Bošnajni su brate vjerovali svakome, pa su u svojoj dobroti i naivnosti blizu sebe puštali i dozvoljavali da se nasele ljudi koji su im sa osmijehom prilazili a iz njedara svojih po Bosni guje njedrili, i po Bosni raširili, da bi našu Bosnu oteli i pregradili.
Plemeniti stari dobri Bošnjani cijenili su putnika namjernika i musafira posjetioca. Musafire su dočekivali otvorenog srca, širokog osmijeha, jazom otvorenih vrata i riječima slađim od meda. Musafire su doslovno unosili u svoje bijele i čiste dvore sa riječima »Bujrum« i dobro mi došao u kuću uvodili. Goste i došljake Bošnje vremenom ispraksaše i naučiše ih bilesim, i kako da se ponašaju i kulturno ophode u zemlji DOBRIH BOŠNJANA. Svi doseljenici preko Drine, Save, Une i od mora, Bošnjani naučiše da na polasku kažu »ej dovale«, a na rastanku da izgovore, »ej sahatile«. I merhaba su ih naučili, bilesim i fes da nosaju i lijepu sevdalinku da pjevaju.
I danas, u, za jednu malu zehru, većem dijelu domovine Bosne, žive potomci starih dobrih Bošnjana. Gore spomenute DOŠLE i uljezi su poslije ukazane dobrote i mertebeta, kroz duge vijekove se u Bosni udomaćiše, a 1992., se butum pohasiše, i pola Bosne okupiraše. I ne samo da DOŠLE zaboraviše vjekovnu dobrotu dobrih Bošnjana, već domaćinima dobrim Bošnjanima više na kahvu i eglenu ne svraćaše više. Dobrota je većinom sirota. Prekodrinske i prekounske DOŠLE se na kraju u pravom svjetlu pokazaše. Nabaviše bosanski ULJEZI puške i handžare i dobrim BOŠNJANIMA platiše za njihovu dobrotu otimačinom i izgonom sa njihovih vjekovnih bosanskih, pradjedovskih kućnih topraka.
Helem da se na kraju vratim naslovu današnje teme. Praunuci i unuci starih dobrih Bošnjana, danas žive i životare u svojoj Bosni i diljem vesoljnog svijeta. Većina je dobro potkovana informatičkim znanjem a bome podobro snabdjevena modernim spravama za komuniciranje. Pri susretu kod modernog i visoko sofisticiranog Bošnje je obavezan pozdrav; hay, zdravo, ciao, salut, a na polasku i rastanku, bome se na svim većim, važnim i manjim, manje važnim svjetskim jezicima preko zuba procijedi i izbaci; hey, tipkamo se, budi večeras na msn-u, na chatu, na paltalku.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar