Priredio: Nijaz SALKIĆ
ANTUN HANGI - ŽIVOT I OBIČAJI MUSLIMANA
SUFARE I KUR'AN
Prve četiri sufare Kur'ana štampane su, kako smo vidjeli, svako u posebnoj knjižici. To je učinjeno zato da se Kur'an po dječijim rukama ne prlja i ne dere. Odraslijim i zrelijim đacima mogu dati Kur'ane jer oni već znaju stoje Kur'an i kako moraju na njega paziti. Kur'an se naime mora držati na povišem i što čišćem mjestu, da po njemu prašina i druga nečist ne pada. Osim toga, ne smije on biti ispod, niti spored čovječjega koljena i zato su danas mnogi, a osobito inteligentniji i uviđavniji Muslimani protiv pešteta i zahtijevaju visoke klupe kao što su u osnovnim i drugim zemaljskim školama, jer ako su knjige na peštetima iznad koljena manje djece, ono su ispod koljena hodže, većih đaka i drugih odraslijih ljudi koji u mejtef dolaze. Kur'an je muslimanima tako sveta knjiga, da ga neće u ruke primiti dok nijesu abdesta uzeli. Zbog toga ne trpe oni da koji inovjerac, bio on ko mu drago, njihove kitabe uopće, a Kur'an napose po rukama poteže, niti dozvoljavaju da iko, pa i njihova djeca, u mejtefima na peštetima sjede.
KO MOŽE U MEJTEFU POUČAVATI?
Đak koji je Kur'an, tedžvid i suniti salat proučio, svršio je nauke u mejtefu, ali ako hoće, može sada da i druge predmete, kao što su ilmihal i bergivija uči. Ilmihal je nauka koja govori o glavnini pejgamberima, to jest Božijim poslanicima i ljubimcima, počam od Adema, Adama, pa do Muhammed pejgambera. Osim toga, sadržano je tu i obredoslovje, to jest nauka kako se abdest uzima i Bogu moli, kako se posti i zećat daje, kako se za rahmetlije, pokojnike, moli itd. Bergivija je nauka o Bogu i Božjim svojstvima, a osim toga govori i o obredoslovju, naime zašto se abdest uzima i Bogu moli, zašto se zećat daje i tako dalje, jednom riječi, to je prošireni suniti salat i ilmihal.
Te predmete mogu naravno učiti samo u onim mejtefima u kojima služe hodže koji to i sami znaju. Zato i paze džemaćani većih i bogatijih džemata da za hodže izaberu učene i sposobne ljude, da im djecu što bolje zakonu pouče i učvrste. Koje u prijašnja vremena proučio bergiviju, to jest kitab u kome su sadržane glavne istine i dogme muslimanskog vjerozakona i koji je naučio obredoslovje, to jest kako se abdest uzima, kako se pred narodom u džamiji klanja, kako se meiti, pokojnici kupaju i kopaju, kako se vjenča itd, mogao je još do pred koju godinu i hodža postati. Danas je, naravno, kako u svemu tako i u tomu sasvim drukčije; danas može biti hodža samo onaj koji je svršio propisane nauke u kojoj medresi.
ISPITI I HATMA
Kada je koje dijete svršilo nauke u sibjan mektebu, polaže pred hodžom i sakupljenim narodom ispit ili, kako naši Muslimani kažu, uči hatmu. Hatma se može i više puta učiti, ali je glavno kad se Kur'an prvi put prouči. Samo vrlo marljiva i osobito darovita djeca mogu hatmu proučiti i prije tri ili četiri godine, ali se to rijetko događa. Da djeca tako teško svršavaju sasvim lake i elementarne nauke u sibjan mektebima, uzrokom je prije svega to što u njima rade neuki a ponajviše takovi hodže koji nijesu učili, niti znaju štogod o pedagogiji i metodici, te što sami u školi vrlo malo rade i što skoro sav rad prepuštaju svojini kalfama i monitorima. Kraj toga ne smijemo zaboraviti da djeca ono što uče, uče u stranom i za djecu vrlo teškom arapskom, a donekle turskom i perzijskom jeziku, pa nije ni čudo ako kraj tako slabe ili bolje nikakove metode ne mogu da za tri ili četiri godine svrše tako tešku rabotu. U onaj dan kada će dijete učiti hatmu dolazi u mejtef, osim hodže i učenika i otac onoga djeteta koje će hatmu učiti, njegovi rođaci, znanci i prijatelji. Hodža sjedne na sećiju pred djecu, a otac ostali sjedne i s druge strane hodže i hatma započne. Još dijete nije hatme ni proučilo, a već je eno došao i somundžija i donio punu tahtu, dasku, vrućih somuna ili simita, pa će ih poslije hatme dijeliti među školsku djecu. Svako dijete dobije po jedan somun ili simit, a ono koje je hatmu proučilo, dva. Ako je otac djeteta koje je hatmu proučilo imućniji, dobiju djeca na somun i vruće halve.
DOVA POKLON NOVAC I DEFILE
Halva je vrlo slatko jelo od finog pšeničnog brašna, škroba i meda ili šećera. Iza kako su djeca dobila halve i somuna, uči hodža dovu, zahvalnu molitvu i dok on uči, djeca neprestano jakim glasom odgovaraju: »Amin! Amin!« Kada je hodža dovu proučio, idu djeca kući. Poslije toga daruje otac hodžu novcem ili mu daje kakav dar u naravi, a osim toga časti njega i ostale crnim katom. Kada su se tako malo porazgovarali, popili koji fildžan kafe i popušili cigaretu-dvije dobroga duhana, idu svojim kućama. Bogati musliman vodi hatmu iz mejtefa kući, to jest sva djeca i svi oni koji su kod hatme bili idu njegovoj kući, hodža, stariji i ugledniji ljudi naprijed, a djeca sve dvoje po dvoje za njima odostrag. Sjedne i s druge strane djece ide jedan ili po dva čauša. To su dječaci koji paze na ostalu djecu. Mati ili sestra onoga djeteta koje je hatmu proučilo, daje čaušima vezene peškire ili čevrme, koje oni sebi na ramena prikopče. Sada idu tako od jednoga harema, groblja, do drugoga. Pred grobljem stanu, a hodža uči »prid dušu mrtvima«. Dok hodža uči, odgovaraju oni: »Amin! Amin!«
PONOVNO DARIVANJE HODŽE ČESTITANJA I HALVA
Kada su obišli sva groblja i na svakomu se Bogu pomolili, idu u redu, kako su iz mejtefa pošli, kući onoga djeteta koje je hatmu proučilo. Pred kućom dočekaju hatmu muškarci iz one kuće ili iz rodbine i uvedu je u avliju. Dijete koje je hatmu proučilo, ulazi prvo u kuću. U kući ga dočeka sestra ili, ako nema sestre, koja druga djevojka iz rodbine ili komšiluka, prihvati njegove musafe, knjige, i uvede ga u kuću. Poslije toga idu muškarci u ahar, dotični u selamluk, a žene i djevojke u harem. Djeca dobiju i opet halve i somuna i idu svojini kućama. — Da će sada sretni otac i majka i opet darivati hodžu i kalfu, razumije se samo po sebi. Kada su djeca kući otišla, idu pozvanici na zijafet, čast, na koju je majka pozvala sve svoje rodice, komšinice i prijateljice. Čim koja dostinja u harem uniđe, mubarećleiše, čestita sretnoj majci obično riječima: »Allah mubarećejle!« »Da Bog sretno učini!« na što majka odgovara: »Allah razijola!« »Da bude Bogu na slavu!« a onda se svakoj zahvali na došluku, prijateljstvu, i zijaretu, posjetu. Pridošle žene i odraslije djevojke posjedaju sada po minderlucima i sećijama, a iza toga će svaka maloga »alima«, učenjaka, pomilovati i dati mu dar koji je donijela. Neka donese kolača, osobito gurabija, neka vezene čevrice, izvezene maramice i u njima šećerlama i voća kao oraha, jabuka, knišaka, lješnjaka, rezaćija, smokava itd. Sasvim siromašne donesu barem jednu ili dvije jabuke, praznoruka ne dolazi nijedna. Kada su hanume i djevojke darovale dijete koje je hatmu proučilo, skinu sve svoje zavijače i gornja odijela i tako se rahatlenišu razonode. Sada je reda da majka i starije sestre, ako ih naš mali učenjak ima, pogoste svoje dostinje. One iznose ponajprije šerbe u maštrafli, lijepo obojenim čašama, a zatim crnu kafu u običnim findžanima. Starije i odličnije žene dobiju kafu radi veće počasti u fagfurijama, vrsta velikih, često vrlo skupocjenih findžana. Na kraju iznese se halva, to obligatno muslimansko jelo kod skoro svih hatmi, sunnećenja ili obrezivanja i vjenčanja.
ČAST
Dok tako jedu i piju, pripovijedaju si žene, ko žene, o svemu i svačemu, ali ponajviše o današnjem mubareku, veselju. Tako se one razgovaraju i eglenišu sve do kasne večeri, a onda se stanu razilaziti. Na polasku vele domaćici: »Dovale, prijo!« »S Bogom, prijo!« a domaćica ih prati sve do avlijskih vrata i govori: »Ej sahatile!« »U dobri čas!« ili po našem: »Sretno!« Dok majka časti svoje dostinje i prijateljice u haremu, časti otac svoje prijatelje i znance u selamluku, sobi za muškarce. Ali ne samo da on časti svoje prijatelje i znance u svojoj kući, nego, osobito ako je ugledniji i imućniji, plaća takozvanu džabu u kojoj kahvi. Kahvedžija »ispeče« dosta kafe i ko mu toga dana dođe u kahvu, pa bio to i crni Ciganin, dobiće findžan, dva džabe. Da narod zna kada i gdje se pije džaba, proviruje kahvedžija svaki čas kroz pendžer svoje kahve i viče što mu grlo daje: »Džaba! Džabaaa!« Osim toga počastiće sretni otac kroz osam dana svakoga ko mu dođe u magazu ili na ćefenak, da mu mubarećleiše.
Ako Allah da, nastavićemo!
Ni komentarjev:
Objavite komentar