Nijaz SALKIĆ
Bošnjak je valjan i vrijedan insan. Sve je u Bošnjaka na mjestu. Na mjestu mu je kuća, oko kuće avlija, oko avlije zid, taraba ili ograda od prošća. Po avliji se zašarenilo raširilo i rašehatilo cvijeće. Nejma kakvog nejma. Najljepši je zambak a najmirišljiviji jorgovan. Cvijeće miriše a Bošnjak uzdiše. Bošnjak voli u cvijeću uživati a zimi uz suhe šljive sevdisati i sijeliti.
Sve što je korisno Bošnjak će u avlijsko pročelje smjestiti. Sagradiće ahar, mutvak i pušnicu. Pušnica je draga zgrada u avliji dobrog Bošnjanina. Zimi će sa pušničkih ljesa mirisati pastrma a u avgustu i septembru dušu razgaljivati šljiva i hošaf. O šljivama toj džennetskoj mivi, ne treba štediti riječi pohvale. One su za zdravlje ljekovitije od mnogih tableta za trbušne i srčane bolje.
Treba i to kazati. Dobri Bošnjani su jedno vrijeme u svojem hiljagudišnjem bitisanju počeli 'glumiti' gospodu pa su iz avlija mnogo štošta 'našeg' potisnuli i istjerali. Istjerali su; tarabu, prošće, ahar, mutvak, čardak, tavulju, hasuru, haliju, kilim, tep(v)siju, ibrik, leđen, ćasu, pendžere i zariće, hamam, dagaru, mangalu, sataru, oklagiju, mahramu, rafu, kapu, šamiju, dimije i čak za ne povjerovati, debele, vunene, čarape pletene.
Upamet!
Ni komentarjev:
Objavite komentar