BISERJE RAMAZANA

 Nijaz SALKIĆ

Evo u dobričas sa’će hefta biti kako postimo ovogodišnji ramazan. Ko se prepao neka se malo otprepadne, ramazan nije nikakav bauk i babaroga. Šesti dan ramazana je bio plaho ugodan za postiti. Nešto oblaka praćenih blagim vjetrićem sa klimom koja se poželjeti može zbog jučerašnje obilne kiše koju je Uzvišeni poslao da pomogne vjernicima da uzmognu postiti. Velim vam, vjernici poste i postili su i u težim uslovima i na žešćim vrelinama. Oni koji neće da poste traže i najmanji razlog I opravdanje da svoje nepost opravdaju i odbrane životni stav.

Helem, svako ima pravo da se ponaša i radi kako mu odgovara. Uzvišeni Allah je ljudima dao pravo izbora a Sebi je ostavio Pravo da ljude preispita i priupita za njihova ponašanja i djela na Sudnjemu danu. Danas ćemo govoriti o iftaru.

ČETVRTI  BISER-IFTAR

Post je način kojim se obožava Allah, a manifestira se preko uzdržavanja od hrane, pića, intimnog odnosa, pušenja, te ružnog i beskorisnog govora, od zore do zalaska sunca tokom cijelog mjeseca ramazana. Post je fard, kao što Svemoćni Allah kaže: “O vjernici, propisan vam je post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (El-Bekare, 183-184) Post je također jedan od osnovnih načela islama. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Islam je utemeljen na pet stubova: svjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata, post mjeseca ramazana i hodočašće u Mekku (hadždž).” (Buharija i Muslim)

Kada bi me slučajno pitali koje mi je vrijeme u ramazanu draže i ljepše, sehur ili iftar, teško da bih znao dževapiti i pravilno odgovoriti. Jedino mogu kazati da je iftar car svih večera i trenutak kada se ni’met-hrana, dar Božiji, zbilja cijeni i poštuje.  To je belćim zbog toga što se sav probavni trakt, svi organi za varenje odmore u toku dana pa se onda ti pogoni za preradu hrane veselo uključuju za vrijeme iftara. Misteriju iščekivanja zadnjih minuta pred iftar mogu dokučiti samo oni koji su istinski postili u ramazanu. Baš zbog toga što post vjerniku nije teško poslije iftara i na teraviju otići ako nije spriječen redovnim poslom u kakvoj firmi. Kažem vam, vjernik kada isposti svoj ramazanski dan on je kao ptica i on veselo odleprša u svoju džematsku džamiju u kojoj klanjanjem teravije svjedoči da je danas postio i da mu ništa nije teško u životu ako je to u ime Boga Dragoga.

Većina ljudi u džematu spava tako što pored njih ramazan i svako dobro prođe a oni ne učestviju u tome. Prođu sehuri, prođe post, prođe mukabela, prođe iftar i prođe teravija. Razmišljajući o ramazanu i uopće o džematu, došao sam do saznanja da mali broj  džematlija koji plaćaju članarinu i na taj način pomažu islamsku zajednicu, samo njih 10%  dolazi u džamiju. Tako ako imamo 500 članova u jednom džematu od toga oko 50 njih redovno dolazi u džamiju na džumu, na teraviju i ostale obrede. I tako vidimo da se broj smanjuje ili povećava ovisno od veličine džemata ili njegove povezanosti, blizine  ili udaljenosti od džamije.

PRIPREMANJE IFTARA ZA POSTAČE

Pripravljanje iftara je velika čast i korist onima koji u iftar ulože  svoje pare.  Iftarom se okoriste svi a najviše domaćini jer je Poslanik s.a.v.s. rekao:

Od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi se da je rekao: “Ko pripremi iftar postaču imaće nagradu kao i on, a postaču neće biti umanjena njegova nagrada.” Tada je neki čovjek rekao: “O Allahov Poslaniče, ali neki od nas ne mogu da nađu postača koji bi mogao da se iftari sa nama.” Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovio: “Allah će dati ovu nagradu svakom onom koji opskrbi osobu koja posti, pa makar i gutljajem mlijeka ili vode, i hurmom. Nakon ovoga Allah će njega napojiti sa Svoga vrela, i poslije toga neće osjetiti žeđ sve do ulaska u Džennet.”

Zato treba svaki musliman iskoristiti ovaj mjesec da pozivanjem na iftar zaradi veliku nagradu i sa onima koje pozove produbi prijateljstvo i ljubav u ime Allaha.

Uzvišeni Allah rekao je: “I hranu su davali – mada su je i sami željeli – siromahu i siročetu i sužnju: 'Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja  ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onoga dana, kada će lica smrknuta i namrgođena biti.' I njih će Allah strahote toga Dana sačuvati, i blaženstvo i radost im darivati, i Džennetom i svilom ih, za ono što su trpjeli, nagraditi.” (Ed-Dehr, 8-12)

Naši dobri prethodnici davali su veliki značaj hranjenju bilo koje gladne osobe, uzimajući u obzir i to da nije uvjetovano da osoba kojoj se udjeljuje hrana mora da bude siromašna. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ako vjernik nahrani gladnog vjernika, Allah će njega nahraniti voćem iz Dženneta, a onoga koji napoji žednog vjernika, Allah će njega napojiti rahikul-mahtumom.”

Ibn Omer, radijallahu anhu, nikada se nije iftario osim u društvu siročadi ili siromašnih, a kada to ne bi bio u stanju, iftario bi se teška srca. Neki od selefa bi, servirajući hranu za iftar svojoj braći muslimanima, ostajali njima na usluzi (tokom jela) iako bi i sami bili postači, tj. nisu sjedali za sofru sve dok gosti ne bi završili sa jelom. Hranjenjem gladnih postiže se Allahovo zadovoljstvo, ali se isto tako uspostavlja i ljubav, srdačnost i iskrenost među muslimanima, a sve su to osjećanja koja zasigurno vode ka Džennetu, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Neće vam biti dozvoljen ulazak u Džennet sve dok ne povjerujete (u Allaha), a nećete biti (smatrani) pravim vjernicima sve dok se ne budete međusobno voljeli.” (Ahmed i Nesai) Osim toga, udjeljivanjem hrane takođe se može osigurati prilika dolaska u društvo pobožnih i učenih ljudi.