BISERJE RAMAZANA

Nijaz SALKIĆ

 Dočekasmo i 27. noć ramazansku. Zbilja je bila tiha, mirna, svijetla i blaga. Allah dao bereket i svoj rahmet pa se sve umirilo i nada se Njegovom oprostu. To nije nikakvo čudo jer je Uzvišeni Milosnik ovu noć čašću uzdigao iznad svih noći. To je i zbog toga se u ovoj noći spusti na Zemlju više meleka nego što ima pustinjskog pijeska i prašine, i zbog njihovog prisustva na Zemlji ova noć ima posebnu vrijednost. Nakon svega rečenog probajmo sebi dočarati sve džamije sa munarama i ezane koji sa šerefeta odjekuju širom dunjaluka. Svaki ezan ima svoga mujezina.

DVANAESTI RAMAZANSKI BISER-MUJEZIN

Mujezin  مؤذن  je osoba koja ezanom sa munara (sada sa ozvučenja iz džamija) zove na namaz, zajednički ibadet u džematu. Prvi mujezin u islamu bio je Bilal Ibni Rebbah. Biti mujezin je sigurno velika čast  zbog obećanja da će mujezini na Sudnjem danu biti uzdignutih i podugih vratova samo zato što će u čekanju i pogledanju nagrade izduživati svoje vratove. Posebno velika nagrada i čast za mujezina je ako se na njegov ezan odazove čim više ljudi u džematu. Isto tako treba znati da mujezinov ezan slušaju pored ljudi i džina i vascijeli životinjski svijet od mravi do pticai druge pa slušajući svakodnevno ezan donose na mujezina salavate. Zato ezan treba učiti što ljepšim, umilnijim i milozvučnijim glasom. Znamo li zašto nas muezin doziva riječima: Dođite na namaz, dođite na spas? Upravo te riječi poziv na spas su utkane u ezan kako bi shvatili da spas naše duše leži u odazivanju pozivu muezina, u dolasku u džamiju. Allah nam poručuje da onaj koji klanja će biti sačuvan od razvrata i svih ružnih stvari.

EZAN I IKAMET

Ezan zapravo znači objavljivanje a ikamet uspostavljanje. Pošto se izvjesnim riječima najavljuje svijetu da je nastupio određeni namaski vakat i klanjanje, to se i prozvalo ezanom. Ikamet se obavlja neposredno pred početak farza namaskog, tj. kad se namaz uspostavlja, i odatle mu i naziv. I ezan i ikamet su za muškarce sunneti muekkede pred klanjanje farza, makar klanjali sami, u redovnom vremenu ili naknadno, kod kuće ili na putu. Ženskim osobama to je mekruh činiti.

Ezan glasi: Allahu ekber (4 puta), ešhedu en la ilahe illellah (2 puta), ešhedu enne Muhammeden resuiullah (2 puta), hajje ales-salah (2 puta), hajje alel-felah (2 puta), Allahu ekber (2 puta), la ilahe illellah (l put).

Značenje ezana: Bog je najveći (4 puta), svjedočim da nema drugog boga osim jedinog Allaha (2 puta), svjedočim da je Muhamed Božji poslanik (2 puta), hajde na namaz (2 puta), hajde na spas (2 puta), Bog je najveći (2 puta), nema drugog boga osim jedinog Allaha.

Kod sabahskog ezana umetne se iza »hajje alel-felah« još Essalatu hajrun minen-nevm (2 puta), što znači: Bolji je namaz od spavanja.

Ikamet sadrži iste riječi kao ezan, samo iza riječi »hajje alel-felah« doda se »kad kametis-salatu« (2 puta) tj. »namaz upravo nastupi«. Dok se ezan uči lagano i s odmorima ikamet se vrši brže i bez zastajanja.

Lijepo je da muezin bude pobožan, da zna kako se ezan obavlja u skladu sa sunnetom, da poznaje namaska vremena, da bude s abdestom i da se okrene prema kibli, da stavi prste u uši, da se licem zakrene malo na desno pri učenju »hajje alessala«, a nalijevo kod »hajje alel-felah«. Ako je na munari muezin, onda je mustehab da ide okolo.

Između ezana i ikameta treba da prođe toliko vremena da se može džemat iskupiti, ali pazeći da se odgađanjem ne dođe u ono vrijeme kada je mekruh klanjati. Kod akša-ma je samo toliki razmak koliko bi se mogla proučiti tri krratka ajeta, odnosno napraviti nekoliko korača ja.

Nije ružno i pored ezana upozoriti ljude na namaz na najprikladniji i uobičajen način u tom mjestu, npr. riječima: »Vaktus-salati« (Vrijeme je namaza!) ili slično.

Mekruh je kod ezana netačno izgovarati riječi, ezan obavljati bez abdesta ili džunub, a isto tako ~i ikamet. Ne valja da ezan uči nerazumno dijete, kida, pijan čovjek, ženska osoba ili vjerski prijestupnik (fasik), kao i da se ezan obavlja sjedeći.

Za vrijeme ezana kao i ikameta ne valja razgovarati. Čak je lijepo ponoviti ezan u tom slučaju, dok ikamet ne treba ponavljati.

Za ljude koji su slučajno zakasnili na džumu namaz mekruh je dati ezan.i ikamet kad hoće da klanjaju tada podne, makar po sebi klanjali, dok im je mekruh klanjati taj podne-namaz džematile.

Kad čovjek naklanjava neki namaz, proučiće i ezan i ikamet. Ako naklanjava više namaza, onda mu ne treba posebno za svaki namaz ezan, dok ikamet treba za svaki farz posebno.

Kad čujemo ezan, treba prekinuti razgovor i slijediti muezina ponavljajući riječi njegove tiho. Jedino,kod riječi »hajje alessala« i »hajje alel-felah« ne treba ponavljati iste riječi, nego tada reći »La havle ve la kuvvete illa billahi« (Nema preinake sa zla niti snage za dobro bez Božije po-moći«. Pri riječima »Es-salatu hajrun minen-nevm« treba reći: »Sadekte ve bererte« tj. Istinu si rekao i dobro si učinio!, ili samo reći: »Mašael-lah! Lijepo je poslije svršetka ezana proućiti dovu: Allahumme rabbi hazihi deavetit-tam-meti ves-salatil-kaimeti ati Muhammedenil-vesilete vel-fadile-te veb-ashu mekamen mahmudenil-lezi veadtehu (Bože moj, Gospodaru ovog savršenog poziva i nastupajućeg namaza, podari Muhamedu odličan stepen i čast i postavi ga na ono mjesto koje si mu Ti obećao).

(iz knjige »Fikh ul ibadat” - Muhammed Seid Serdarević)

Ako je mujezin još i iskren vjernik za njega od Svevišnjeg traže oprosta sva živa bića koja njegov ezan čuju. Zato se treba potruditi da se ezan što dalje čuje. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selleme je rekao da je pohvalnije biti mujezin nego imam. Učeći ezan mujezini čine dva velika hajra: pozivaju ljude onome što je nakon šehadeta najbitnije kod svakog muslimana, a to je namaz.  Te u mjesecu ramazanu čine korisnu uslugu ljudima time što jutrom objavljuju prekid jela i početak posta i uveče prekid posta i vrijeme iftara. Kada mujezi to obavi on obraduje svakog čovjeka a dahabetile vjernika koji ima dvije radosti, prvu na iftaru a drugu na Ahiretu pri susretu sa Allahom dželle ve ala poslije uspješno položenog ispita. Jerbo za svaki postačev ispošćeni dan, postaču slijedi nagrada čiju vrijednost poznaje jedino njegov Gospodar Allah džellešanuhu. Nadati se je da će se mujezini učeći ezane u takvim prilika osevapiti. A Allah najbolje zna.