Priredio: Nijaz SALKIĆ
7. BOBAK: Izgov(a)oriti kelime-i-šehadet
فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ وَاسْتَغْفِرْ لِذَنبِكَ وَلِلْمُؤْمِنِينَ وَالْمُؤْمِنَاتِ ۗ وَاللَّهُ يَعْلَمُ مُتَقَلَّبَكُمْ وَمَثْوَاكُمْ
Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.
EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAH,
VE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU
»Ja vjerujem i očitujem da nema drugog Boga osim Allaha i vjerujem i očitujem da je Muhammed Allahov savršeni rob i Poslanik.«
Ukoliko čovjek želi ući u islam i ukoliko želi da se nad njim sprovode propisi islama mora potvrditi i izgovoriti riječi: ešhedu en lailahe illallah ve ešhedu enne muhammeden abduhu ve resuluhu – svjedočim da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhahammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik. U hadisu kojeg prenosi Seid ibn Musejjeb od svoga oca stoji: "Kada je Ebu Talibu došla smrt došao mu je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, i kod njega zetekao Ebu Džehla i Abdullaha ibn Ebi Ummeja. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: 'O amidža, reci la ilahe illallah, riječi na osnovu kojih ću svjedočiti kod Allaha za tebe.' Međutim, Ebu Džehl i Abdullah ibn Ebi Umejje mu rekoše: 'Zar ćeš ostaviti vjeru Abdul-Muttaliba?!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je ponavljao svoje riječi. Međutim, zadnje riječi koje je izgovorio Ebu Talib bile su: 'On je (pokazujući na sebe) na vjeri Abdul-Muttaliba,' odbivši da izgovori la ilahe illallah. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Tako mi Allaha, moliću tebi za oprost osim ako mi to Allah ne zabrani', pa je Uzvišeni objavio: 'Poslanik i vjernici ne smiju moliti za oprost mušricima, makar bili bližnja rodbina njihova, nakon što im postane jasno da su oni od stanovnika vatre.' Povodom Ebu Taliba Uzvišeni je također objavio: 'Ti ne možeš uputiti na pravi put onoga koga ti hoćeš, već Allah upućuje na pravi put onoga koga On hoće.'“ (muttefekun alejhi)
Značenje La ilahe illallahu (nema boga osim Allaha):
Ove velike riječi su prva obaveza svakom čovjeku ali su one i posljednja obaveza, jer ko umre na tim riječima biva od stanovnika Dženneta, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
"Ko umre a zna da nema boga osim Allaha ući će u Džennet."
Zbog toga obaveza poznavanja la ilahe illallahu je najveća i najvažnija obaveza.
Značenje ilah (bog): to je onaj koji se obožava, pa ko obožava nešto učinio ga je, svojim obožavanjem, bogom pored Allaha, a sve što se obožava je neispravno osim Jednog Boga a to je Allah Jedini.
Uzvišeni Allah je Bog kojeg srca obožavaju uz ljubav, veličanje, poniznost, skrušenost, strah, oslanjanje na Njega i upućivanje dove Njemu.
Srca nemaju radosti niti sreće sve dok ne ostvare značenje la ilahe illallahu, jer potpuna radost, lijep život i užitak je u tome da se samo Uzvišeni Allah obožava.
Šartovi
Svjedočenje da nema boga osim Allaha (la ilahe illallahu) ima sedam šartova, sve dok se ti šartovi ne upotpune neće to svjedočenje koristiti onom ko ga izgovori, a to su slijedeći šartovi:
1- Znanje o značenja la ilahe illallahu, kao što je Uzvišeni rekao:
فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ "Znaj da nema boga osim Allaha!"
2- Ubjeđenje, to jest da onaj koji donosi šehadet bude ubjeđen u ono na što taj šehadet upućuje, pa ako bude u sumnji i nedoumici neće mu to svjedočenje koristiti. Rekao je Uzvišeni:
إِنَّمَا الْمُؤْمِنُونَ الَّذِينَ آمَنُوا بِاللَّهِ وَرَسُولِهِ ثُمَّ لَمْ يَرْتَابُوا "Pravi vjernici su oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju."
3- Prihvatanje onog na što taj šehadet upućuje, to jest da se samo Allah obožava i da se ostavi obožavanje svega drugog mimo Allaha, pa ko izgovori ovaj šehadet, a ne prihvati da samo Allahu ibadet čini biva od onih o kojima je Allah rekao:
إِنَّهُمْ كَانُوا إِذَا قِيلَ لَهُمْ لَا إِلَٰهَ إِلَّا اللَّهُ يَسْتَكْبِرُونَ "Kada im se govorilo: 'Samo je Allah Bog!' – oni su se oholili i govorili: وَيَقُولُونَ أَئِنَّا لَتَارِكُو آلِهَتِنَا لِشَاعِرٍ مَّجْنُونٍ 'Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika.'"
4- Predanost i pokornost onom na što taj šehadet upućuje, rekao je Uzvišeni:
وَمَن يُسْلِمْ وَجْهَهُ إِلَى اللَّهِ وَهُوَ مُحْسِنٌ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَىٰ "Onaj ko svoje lice preda Allahu, i uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu." Predati svoje lice Allahu znači biti Mu predan i ponizan, a najčvršća veza je la ilahe illallahu.
5- Istinitost, to jest da izgovori te riječi istinski, iz srca, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
"Nema toga ko svjedoči da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik, istinski iz svog srca, a da ga Allah ne zabrani vatri."
6- Iskrenost, to je čistoća djela od svih primjesa širka, tako da ne bude namjera izgovorom tog šehadeta ostvarenje bilo kakve dunjalučke želje. Rekao je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem:
"Doista je Allah zabranio vatri onog ko kaže la ilahe illallahu tražeći time Allahovu blizinu."
7- Ljubav prema ovim riječima, onom na što upućuju i onima koji ih izgovaraju i po njima rade, rekao je Uzvišeni:
"Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha." Nosioci la ilahe illallahu iskreno vole Allaha nepomješanom ljubavlju, a mušrici čine širk i čine druge Allahu ravnim pa uz Allaha vole i one koji se mimo Allaha obožavaju a to je u suprotnosti sa la ilahe illallahu.
Postoje mnogobrojne izreke Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koje sadrže vijesti o vrijednostima dvaju dijelova šehadeta, o radosnim nagovještajima o postizanju Dženneta i Allahovog zadovoljstva onom ko ga izgovori, a svakako i sreću i spas od Allahove srdžbe i kazne.
Od Enesa b. Malika, radijallahu 'anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao Mu'azu b. Džebelu: 'Nema nijednog roba koji će posvjedočiti da nema istinskog božanstva mimo Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, a da ga Allah neće zaštititi od Vatre. Od Utbana b. Malika, radijallahu 'anhu, prenosi se u dugačkom hadisu da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Allah je zabranio Vatri da prži onoga ko kaže: la ilahe illallah želeći time samo Allahovu blizinu.'"'
Svi ovi dokazi u oba Sahiha i drugim djelima jasno ukazuju na vrijednost izgovaranja ove dvije rečenice. Kao ishod toga slijedi ulazak u Džennet i otvaranje svih osam njegovih kapija, kao i zabrana Vatri da ga prži.
Takođe, u jednom drugom hadisu se bilježi da je nagrada za šehadet oslobađanje od Vatre. U tom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sell em, kaže: "Ko osvane ili omrkne pa kaže: 'Allahu moj, ja sam osvanuo pozivajući Te za svjedoka i pozivajući da svjedoče nosioci Tvog Arša, zatim Tvoji vjerovjesnici, Tvoji meleci i sva Tvoja stvorenja da si Ti doista Allah da nema istinskog božanstva osim Tebe, da je Muhammed Tvoj rob i poslanik; Allah će četvrtinu njegova tijela osloboditi od Vatre. Onaj ko to kaže dva puta Allah će osloboditi njegovu polovinu od Vatre. Onaj ko to kaže tri puta Allah će mu osloboditi tri četvrtine od Vatre. Ko to kaže četiri puta Allah će ga osloboditi od Vatre.'
Uzvišeni Allah je odabrao Muhammeda -sallallahu ‘alejhi ve sellem- za svog posljednjeg poslanika da ljudima dostavi i objasni završnu objavu i da im bude primjer kako se u životu treba vladati. Zato mi slijedimo Poslanika Muhammeda -sallallahu ‘alejhi ve sellem- i njegovo učenje, mnogo ga volimo i cijenimo. Dakle, sin Abdullahov Muhammed “sallallahu alejhi ve sellem” je Allahov teala rob i poslanik, znači pejgamber. On (Muhammed sallallahu alejhi ve sellem) bio je tena ruže, rumenog i prosivjetljenog lica koje je privlačilo i ljepotom plijenilo, crnih obrva i crnih očiju, lijepe naravi, blagorječiv, sjena mu nije padala na zemlju, a nazvan je Arabljaninom zato što je rođen u Mekki, u Arabiji i bio je iz porodice (plemena) Hašimija. Sin je Amine, kćerke Vehbove. Rođen je u Mekki, pred zoru, u ponedjeljak, 20. aprila, 571. godine. Kada je imao 40 godina obznanjeno mu je da je Allahovom teala voljom postao poslanik (resul). Ta godina naziva se godinom bi’seta. Nakon toga, u Mekki je 13 godina ljude pozivao u islam. Allahovom teala naredbom preselio se (hidžru učinio) u Medinu, odakle je proširio islam na sve strane svijeta. Deset godina kasnije u junu 632. godine, u ponedjeljak, 12. rebi’ul-evvela, preselio je na Ahiret.
Moramo naglasiti na kraju ovog kazivanja da je jedan od preduslova da bi osoba koja izgovori šehadet bila spašena, bio da izuzetno dobro poznaje njegovo značenje i da praktično djeluje po onome što on nalaže, kako u tajnosti tako i u javnosti. Ima danas mnogo ljudi što se zadovoljavaju samo pukim izgovaranjem i ponavljanjem šehadeta bez razmišljanja o Uzvišenom Allahu i bez prethodnog poznavanja značenja ovih riječi, praktikovanjem u životu i radu po onome što one nalažu. Samo na taj način šehadet ostavlja pozitivan trag na čovjekova djela i na njegovo ponašanje.
Ni komentarjev:
Objavite komentar