Nijaz SALKIĆ
Televizija u Bosni i Hercegovini nije ona Televizija prije okupacije naše države. Od kraja 1991., pa do kraja 1995., najveći releji i odašiljači RTV Servisa Republike BiH na našim bosanskim planinama je agresorska JNA iz Srbije i Crne Gore, te domaća nacionalistička banda pljačkaša mašući istom zastavom porobili i oteli što se moglo oteti. Kada je fašizam pobijedio i Republika Bosna i Hercegovina raskomadana, nikle se domaće televizije ovisno kojem toru pripada koja TV.
Danas se na bosanskom jeziku mogu gledati različiti programi. Ko voli filmove ima ih sijaset do kasnih sati. Najviše je tzv. šund filmova koji su 'bogati' golotinjom i nasiljem, da nam omladina ne bi ostala ne educirana. Na programu su i jeftine serije kojima su zaslijepljene i drogirane široke narodne mase od najmlađih do najstarijih. Reklame su ono što je najdosadnije na našoj televiziji. Ima tu i vremenske prognoze, putopisnih emisija i još štošta. Ko ne voli domaće može gledati komšijske televizijske programe sa kojih se ponovno indoktrinira naše bošnjačko gledateljstvo.
Ruku na srce ima na toj našoj televiziji i vjere. Kada počnu terminsko usklađeni programi to je sve za ocjenu 10. Svi se tada trude da se što više uklope u ambijent u oblačenju, govoru i ponašanju. Nekome možda svakodnevno i svakonoćno preferiranje vjere prijeđe u dosadu. Zato se uređivački televizijski kolegij pobrinuo da se i alternativna medicina nađe svakog petka našem narodu. Ko ne zna šta će mu se desiti za 3 mjeseca imaju stručnjaci koji će mu kazati i za posao i za ljubav i još štošta.
Helem, televizija ide u korak s vremenom. Sve je za pare i sve se može platiti, bez obzira kojem žanru pripada iz koje branše dolaze 'gostujući' alternativni 'stručnjaci'. Ionako je danas sve za pare. Ko voli nek izvoli!
Upamet!
Hej mubarek ramazan!
Ni komentarjev:
Objavite komentar